Koje Su Metode Zaštite Od Epidemija I Zaraznih Bolesti U Školama?

Zarazne bolesti i epidemije koje se često susreću u školama odgovornost su roditelja, školske uprave, nastavnika i osoblja. Škola je zajednički prostor za korištenje i mora se često provjetravati, redovno čistiti i dezinficirati. Rizik od prenošenja bolesti kako direktnim kontaktom, tako i putem kapljica jest veoma visok. Epidemije se mogu kontrolisati i spriječiti čišćenjem škole, edukacijom o ličnoj higijeni, vakcinacijom i imunizacijom, upravljanjem bolestima i, kada je potrebno, koordiniranom komunikacijom s nadležnim zdravstvenim institucijama.

Metode zaštite od epidemija i zaraznih bolesti u školama su sljedeće:

• Provjetravanje i poboljšanje kvaliteta zraka: Redovno provjetravanje zatvorenih prostorija, redovno čišćenje i održavanje klima uređaja, korištenje prijenosnih uređaja za čišćenje zraka u prostorijama koje se teško provjetravaju smanjuju koncentraciju uzročnika bolesti koje se prenose respiratornim putem u vazduhu i rizik od prenošenja.
• Redovno čišćenje: Potrebno je često dezinficirati površine s kojima se stalno dolazi u kontakt, kao što su kvake na vratima, slavine u toaletima, stolovi i stolice, te školska opreme kao što je tabla.
• Jačanje imunološkog sistema: Učenici koji se pravilno hrane i konzumiraju namirnice koje jačaju imunološki sistem otporniji su u borbi protiv bolesti i lakše ih prebolijevaju.
• Edukacija o ličnoj higijeni: Učenici, nastavnici i osoblje trebaju biti educirani o tehnikama pravilnog pranja ruku, potrebno je obezbijediti dovoljne količine sapuna, vode i papirnih ubrusa za pranje ruku, a kada je potrebno koristiti dezinfekciona sredstva za ruke koja sadrže najmanje 60% alkohola. Roditelji bi svojoj djeci trebali dati osnovna znanja o ličnoj higijeni kod kuće.
• Pravila kod respiratornih tegoba, kašljanja i kijanja: Prilikom kašljanja i kijanja treba koristiti maramicu, maramicu često mijenjati i nakon toga oprati ruke, ili ako maramica nije dostupna, kijati ili kašljati u unutrašnju stranu lakta/rukava. Podučavanje ovih ponašanja u školama ili kod kuće smanjuje rizik od epidemije.
• Vakcinacija i imunizacija: Potrebno je pratiti obavezne ili preporučene vakcine prilikom upisa u školu ili nakon toga, sarađivati sa zdravstvenim ustanovama u organizaciji školskog kalendara vakcinacije te informisati roditelje o vakcinaciji.
• Upravljanje bolešću: Učenici, nastavnici ili osoblje koji su bolesni ili pokazuju simptome bolesti trebaju odmarati na osnovu ljekarskog izvještaja nakon postavljene dijagnoze.
• Identifikacija slučajeva i praćenje kontakata: U slučaju ozbiljne epidemije ili porasta broja slučajeva, škola treba voditi evidenciju slučajeva, koordinirati se sa zdravstvenim ustanovama, utvrditi kontakte i pravilno i potpuno primjenjivati preporuke za izolaciju i karantin.
• Regulacija zajedničkih prostora: Potrebno je regulisati broj učesnika na aktivnostima kako bi se smanjila gužva, obratiti pažnju na razmak i raspored sjedenja u kantini ili menzi, poštovati pravila oko zajedničke upotrebe igračaka/predmeta i osigurati da su igračke lako perive.
• Vodni izvori i higijena hrane: Potrebno je pratiti i kontrolisati sigurnost hrane u kantini ili menzi, pratiti zdravstveno stanje osoblja koje poslužuje hranu te laboratorijskim testovima kontrolisati sigurnost vodnih izvora. Ove mjere su posebno važne za sprječavanje gastrointestinalnih epidemija.
• Mjere za posebne bolesti: Na osnovu karakteristika specifičnih patogena, potrebno je povećati učestalost čišćenja i dezinfekcije, primijeniti određena vremena izolacije, a ako je potrebno, uvesti karantin. Ovakve odluke treba donositi koordinirano sa zdravstvenim ustanovama.

Za sprječavanje epidemija i zaraznih bolesti u školama, gore navedene mjere treba primjenjivati zajedno. Mjere koje poduzima samo jedan učenik ili roditelj su ograničene i mogu biti nedovoljne. Da bi škole mogle nastaviti nastavu u zdravim uslovima, učenici, roditelji, nastavnici, osoblje i uprava trebaju zajedno poduzeti mjere.

Koje su najčešće zarazne bolesti u školama?

Najčešće zarazne bolesti u školama su obično bolesti koje se prenose respiratornim ili gastrointestinalnim putem, a brzina prenošenja ovih bolesti varira u zavisnosti od dobne skupine, sezonskih faktora, stope vakcinacije, nivoa higijene i fizičkih uslova u školi.

Najčešće zarazne bolesti u školama su sljedeće:

• Infekcije gornjih respiratornih puteva i prehlada: Karakterizirane curenjem nosa, kašljem, kijanjem, blagom temperaturom, zapušenošću nosa i slabošću, ove infekcije uzrokuju ponekad virusi kao što je rinovirus, a prenose se kapljičnim putem kroz vazduh ili kontaktom s kontaminiranim površinama. Rizik od prenošenja može se smanjiti ličnom higijenom.
• Influenca (Gripa): Influenca se sezonski javlja posebno u jesenskom i zimskom periodu. Karakterizira se naglim početkom visoke temperature, bolovima u mišićima, glavoboljom, kašljem i slabošću te se može brzo širiti u školama. Influenca se može spriječiti vakcinom, a kada se javi, može uzrokovati ozbiljne komplikacije.
• Gastroenteritis (Norovirus, rotavirus, trovanje hranom bakterijskog porijekla): Gastrointestinalne infekcije koje se manifestuju povraćanjem, dijarejom, bolovima u stomaku i visokom temperaturom razvijaju se u školama posebno usljed neadekvatnog čišćenja menze i toaleta i mogu preći u epidemiju. Norovirus je izuzetno zarazan i može opstati na površinama duži period, pa je za zaštitu potrebno poštovati opću dezinfekciju, lične mjere zaštite i pravila higijene.
• Ovčije boginje: U periodu prije uvođenja vakcine, ovčije boginje su bile česte kod djece školske dobi, karakterizirane su svrabljivim osipom i mjehurićima, a učestalost slučajeva se značajno smanjila nakon uvođenja vakcinacije.
• Male boginje, rubeola i zaušnjaci: Vakcinacijom su značajno smanjeni. Male boginje su visoko zarazne i mogu uzrokovati ozbiljne komplikacije kao što su pneumonija i encefalitis.
• Konjunktivitis (Infekcije oka): Manifestuje se crvenilom oka, sekrecijom i svrabom oka. Obično se prenosi direktnim kontaktom ili kontaktom s kontaminiranom površinom. Treba prekinuti korištenje zajedničkih predmeta, poštovati pravila higijene ruku i lične higijene, te omogućiti odmor na osnovu ljekarskog izvještaja.
• Uši (Pedikuloza): Uši, koje uzrokuju svrab na glavi i na koži pod kosom, veoma su česte u školama i šire se fizičkim kontaktom. Mogu se liječiti češljanjem finim češljem za uši, šamponom protiv ušiju i poštivanjem pravila lične higijene.
• Šuga (Scabies): Karakterizirana je naseljavanjem mikroskopskih parazita koji stvaraju tunele u koži, a prenosi se direktnim kontaktom s površinom ili korištenjem zajedničkih predmeta, te mogu duže vrijeme opstati ispod kože. Lezije se obično javljaju između prstiju, na zglobovima ruku, unutrašnjoj strani lakta, ispod pazuha, oko struka, a kod male djece u predjelu glave i vrata.
• Kožne infekcije: Na koži se mogu javiti krastice, rane ili gljivične lezije. U teretanama i svlačionicama treba obratiti pažnju na pravila higijene.
• Bakterijske infekcije (Streptokok i sl.): Kod infekcija grla potrebno je antibiotsko liječenje, a bolest se manifestuje visokom temperaturom, boli u grlu i slabošću.