Zašto Nastaje Strah Od Škole I Kako Se Prevazilazi?

Strah od Škole

Sažmite ovaj sadržaj pomoću vještačke inteligencije (AI):

ChatGPTGrokPerplexityClaude.ai

Strah od škole predstavlja situaciju u kojoj dijete doživljava intenzivnu anksioznost pri pomisli na odlazak u školu, ne želi ići u školu ili ima poteškoća s redovnim pohađanjem nastave. Ovo stanje, koje se naziva i „odbijanje škole“ ili „izbjegavanje škole“, samo po sebi nije psihijatrijska dijagnoza, već obrazac ponašanja koji može biti povezan s različitim emocionalnim, socijalnim ili razvojnim problemima.

Šta je Strah od Škole?

Strah od škole je stanje u kojem dijete stalno odbija ići u školu ili pokazuje izražene znakove anksioznosti kada se približi vrijeme polaska u školu. Dijete može doživljavati intenzivnu zabrinutost zbog napuštanja doma, odvajanja od roditelja, ulaska u učionicu ili zbog određene situacije s kojom se suočava u školi.

Ovo stanje nije isto što i bježanje iz škole. Dijete koje ima strah od škole obično želi ostati kod kuće uz znanje roditelja i pokazuje izražen emocionalni distres. Kod bježanja iz škole, dijete može biti neopravdano odsutno bez znanja porodice, a izražena anksioznost ne mora uvijek biti prisutna.

Zašto Nastaje Strah od Škole?

Strah od škole ne ima samo jedan uzrok. Dob djeteta, temperament, porodični odnosi, školska sredina i stresni događaji koje je dijete doživjelo mogu zajedno igrati ulogu. Glavna stanja koja mogu dovesti do straha od škole su sljedeća:

  • Anksioznost zbog odvajanja od roditelja
  • Početak nove škole ili promjena škole
  • Povratak u školu nakon raspusta ili bolesti
  • Vršnjačko nasilje ili sajber nasilje (cyberbullying)
  • Problemi s učiteljem ili vršnjacima
  • Strah od neuspjeha u predmetima
  • Anksioznost vezana za ispite i perfekcionistička očekivanja
  • Teškoće u učenju ili problemi s pažnjom
  • Strah od govorenja i pravljenja grešaka u razredu
  • Anksioznost vezana za korištenje toaleta ili ishranu
  • Porodični sukobi ili značajne životne promjene
  • Gubitak bliske osobe, preseljenje, bolest ili traumatska iskustva
  • Socijalna anksioznost, depresivni simptomi ili drugi psihički problemi

Kod male djece anksioznost zbog odvajanja može biti izraženija, dok su kod adolescenata vršnjački odnosi, nasilje, akademski pritisak i socijalna anksioznost faktori koje je potrebno detaljnije istražiti. 

Kod djece s poremećajem iz spektra autizma, poremećajem pažnje i hiperaktivnosti ili neprimijećenim teškoćama u učenju, prilagodba školskoj sredini može biti otežana.

Koji su Simptomi Straha od Škole?

Strah od škole se ne manifestuje samo rečenicom „Ne želim ići u školu“. Neka djeca imaju poteškoća u izražavanju svojih osjećaja, pa svoju anksioznost mogu pokazivati kroz ponašanje ili tjelesne tegobe. Česti simptomi straha od škole su sljedeći:

  • Bol u stomaku, glavobolja ili mučnina ujutro prije polaska u školu
  • Plakanje, napadi bijesa ili lijepljenje za roditelja
  • Odbijanje spremanja za školu ili izlaska iz kuće
  • Poteškoće sa usnivanjem i noćne more
  • Promjene apetita
  • Stalno razmišljanje da će se dogoditi nešto loše
  • Nemogućnost koncentracije na nastavu
  • Izražen nemir na vratima škole
  • Česta želja da bude ranije pokupljen iz škole
  • Pojačana anksioznost nedjeljom navečer ili pred kraj raspusta
  • Smanjenje tjelesnih tegoba vikendom
  • Povlačenje od prijatelja i društvenih aktivnosti
  • Pad akademskog uspjeha i izostajanje s nastave

Tegobe kao što su bol u stomaku, glavobolja i mučnina mogu biti povezane s anksioznošću, ali se ne trebaju direktno smatrati psihološkim. Kod ponavljajućih ili izraženih tjelesnih simptoma prvo je potrebna procjena pedijatra.

Koja je Razlika Između Normalne Anksioznosti Prilagodbe i Straha od Škole?

Kratkotrajan nemir koji se javlja prvih dana škole može za većinu djece biti dio razvojnog procesa prilagodbe. Kod straha od škole, anksioznost je intenzivnija, ponavlja se i dostiže nivo koji remeti svakodnevni život djeteta.

Oblast procjeneNormalna anksioznost prilagodbeStrah od škole
TrajanjeObično kratko trajeMože trajati danima ili sedmicama
IntenzitetSmanjuje se uz podrškuMože se javiti intenzivno plakanje, panika ili otpor
Pohađanje školeDijete uglavnom može ići u školuMože se javiti izostajanje ili nemogućnost ulaska u učionicu
Tjelesni simptomiBlagi su i prolazniMogu se javiti ponavljajuća bol u stomaku, mučnina ili glavobolja
Uticaj na svakodnevni životOgraničen jeMože uticati na obrazovanje, prijateljstva i porodični život
Potreba za podrškomPodrška porodice i učitelja može biti dovoljnaMože biti potrebna procjena specijalista


Koliko je važno trajanje anksioznosti, toliko je važan i njen utjecaj na funkcionisanje. Ako se simptomi postepeno pojačavaju ili sprečavaju pohađanje škole, stanje se ne treba smatrati samo procesom navikavanja.

Kako se Dijagnosticira Strah od Škole?

Ne postoji jedinstven laboratorijski test koji pokazuje strah od škole. Procjena se zasniva na informacijama prikupljenim od djeteta, roditelja i učitelja, te na ispitivanju kada i u kojim situacijama se simptomi javljaju. U procjeni specijalista mogu se razmatrati sljedeća područja:

  • Vrijeme početka i trajanje izostajanja
  • Situacije u školi koje povećavaju anksioznost
  • Odnosi djeteta s prijateljima i učiteljem
  • Simptomi anksioznosti zbog odvajanja
  • Mogućnost vršnjačkog nasilja
  • Akademski uspjeh i teškoće u učenju
  • Promjene u snu, apetitu i ponašanju
  • Promjene koje se dešavaju u porodici
  • Mogući medicinski uzroci tjelesnih tegoba
  • Prisutna anksioznost, depresija ili razvojne karakteristike

Tokom dijagnostičkog procesa važno je slušati dijete bez optuživanja i bez podcjenjivanja njegovih simptoma. Po potrebi, pedijatar, specijalista dječje i adolescentne psihijatrije, školska pedagoško-psihološka služba i druge relevantne stručne oblasti mogu zajedno izvršiti procjenu.

Kako se Prevazilazi Strah od Škole?

Cilj prevazilaženja straha od škole nije očekivati potpuno uklanjanje anksioznosti, već omogućiti djetetu da uz odgovarajuću podršku nastavi pohađati školu. Dugo ostajanje kod kuće, iako donosi kratkoročno olakšanje, kod nekih djece može otežati povratak u školu.

Pristupi koji se mogu primijeniti za podršku prilagodbi školi su sljedeći:

  • Saslušati strah djeteta bez osuđivanja
  • Umjesto da se kaže „Nema čega se plašiti“, prihvatiti njegov osjećaj
  • Istražiti uzrok koji stoji iza anksioznosti
  • Učiniti jutarnju rutinu kratkom, redovnom i predvidivom
  • Planirati vrijeme spavanja i obroka prema školskom rasporedu
  • Ne produžavati oproštaj i ponašati se dosljedno
  • Komunicirati s učiteljem i pedagoško-psihološkom službom
  • Odrediti odraslu osobu u školi kojoj dijete može vjerovati
  • Ako postoji sumnja na nasilje, napraviti plan rješavanja sa školskom upravom
  • Pohvaliti svaki mali napredak koji dijete pokaže
  • Ne pretvarati dan proveden kod kuće u nagradu ili praznik
  • Po potrebi pripremiti program postepenog povratka u školu

Prijetnje, kažnjavanje ili poređenje djeteta s drugom djecom mogu povećati anksioznost. Istovremeno, duge jutarnje pregovore i stalno ostavljanje djeteta kod kuće kada se javi anksioznost mogu ojačati ponašanje izbjegavanja.

Kako se Planira Postepeni Povratak u Školu?

Postepeni povratak se, u saradnji sa specijalistom i školom, može primijeniti kod neke djece koja zbog izražene anksioznosti ne mogu ući u školu. Plan treba biti prilagođen potrebama djeteta, a napredak treba redovno praćeno. Primjeri koraka koji se mogu primijeniti su sljedeći:

  • Obaviti jutarnju rutinu uz obuku školske odjeće
  • Kratko posjetiti školsku zgradu
  • Razgovarati s povjerljivim učiteljem ili pedagogom
  • Prisustvovati jednom ili nekoliko časova
  • Kontrolisano povećavati vrijeme provedeno u školi
  • Nastaviti redovno pohađanje cijelog radnog dana

Isti program možda nije pogodan za svako dijete. Postepeni povratak se ne treba nepotrebno produžavati, a ciljevi se trebaju odrediti prema nivou anksioznosti djeteta.

Kako se Provodi Liječenje Straha od Škole?

Liječenje se planira prema uzroku koji stoji iza straha od škole. U blagim i novonastalim slučajevima, dosljedan pristup porodice i škole može biti dovoljan, dok kod dugotrajnih slučajeva koji znatno utječu na funkcionisanje može biti potrebna psihološka podrška.

Kognitivno-bihejvioralna terapija je jedan od pristupa koji se koristi kod anksioznosti u djetinjstvu. 

U ovom procesu dijete može učiti da prepozna svoju anksioznost, da se nosi s anksioznim mislima i da se postepeno, kontrolisanim korakima, suoči sa situacijama kojih se plaši. Razgovori s porodicom i prilagodbe u školi takođe se mogu uključiti u plan liječenja.

Osnovne komponente liječenja mogu obuhvatati sljedeće:

  • Informisanje djeteta i porodice o anksioznosti
  • Učenje vještina upravljanja anksioznošću i opuštanja
  • Postepeno suočavanje sa situacijama koje se izbjegavaju
  • Uređenje roditeljskih stavova i pristupa
  • Kreiranje sigurnog i predvidivog plana u školi
  • Rješavanje osnovnih uzroka kao što su nasilje ili teškoće u učenju
  • Procjena prisutnih psihičkih problema

Potreba za liječenjem i njegovo trajanje su različiti za svako dijete. Metoda koja će se primijeniti treba biti individualno određena na osnovu procjene specijaliste dječje i adolescentne psihijatrije.

Kako Bi Roditelji Trebali Reagovati?

Smiren, razumijevajući i odlučan stav roditelja podržava djetetov osjećaj sigurnosti. Dok se prihvata anksioznost djeteta, treba se usvojiti dosljedan pristup u vezi s pohađanjem škole. Tačke na koje roditelji trebaju obratiti pažnju su sljedeće:

  • Postavljati djetetu otvorena pitanja koja ne optužuju
  • Dati mu vremena da izrazi svoje osjećaje
  • Pokušati da sopstvenu anksioznost ne prenesu na dijete
  • Ne koristiti zastrašujuće ili negativne izjave o školi
  • Ne produžavati svađu ujutro prije škole
  • Redovno razmjenjivati informacije s učiteljem
  • Pratiti izostanke i simptome
  • Podržavati poslove koje dijete može samostalno obaviti
  • Prihvatiti da napredak može biti postepen

Izjave kao „Čega se tu uopšte plašiš?“ mogu navesti dijete da pomisli da nije shvaćeno. Pristup „Vidim da si zabrinut/a, to možemo riješiti zajedno“ je podsticajniji.

U Kojim Godinama se Javlja Strah od Škole?

Strah od škole se može javiti u bilo kojoj dobi, ali se češće uočava u prelaznim periodima kao što su početak škole i promjena nivoa obrazovanja. Posebno su osjetljivi periodi polazak u osnovnu školu, povratak nakon dugog raspusta i prelazak u srednju školu.

Kod odbijanja škole koje se po prvi put javi u adolescenciji, treba detaljnije istražiti vršnjačko nasilje, socijalnu anksioznost, akademski pritisak i depresivne simptome. Anksioznost zbog odvajanja koja nije u skladu s dobi i koja dugo traje takođe zahtijeva procjenu.

Kada Treba Potražiti Podršku Specijaliste?

Blaga anksioznost koja se javlja prvih dana polaska u školu može se vremenom smanjiti. Međutim, ako simptomi traju, pojačavaju se ili utiču na svakodnevno funkcionisanje djeteta, procjenu specijaliste ne treba odgađati. Stanja koja mogu zahtijevati profesionalnu podršku su sljedeća:

  • Ponavljanje ponašanja odbijanja odlaska u školu
  • Izraženo izbjegavanje škole koje traje duže od sedmicu dana
  • Povećanje izostanaka
  • Intenzivno plakanje, panika ili ispadi bijesa
  • Stalna bol u stomaku, glavobolja ili mučnina
  • Izražena promjena u snu i apetitu
  • Sumnja na vršnjačko nasilje ili fizičko nasilje
  • Povlačenje djeteta iz društvenog života
  • Brzi pad akademskog uspjeha
  • Izražen osjećaj bezizlaznosti ili izjave o samopovređivanju

Ako dijete govori o mislima o samopovređivanju ili postoji hitan rizik za njegovu sigurnost, profesionalnu pomoć treba potražiti bez odlaganja.

Često Postavljana Pitanja o Strahu od Škole

Je li Strah od Škole Bolest?

Strah od škole sam po sebi nije zvanična dijagnoza bolesti. To je obrazac izbjegavanja škole koji može biti povezan s anksioznošću zbog odvajanja, socijalnom anksioznošću, nasiljem, teškoćama u učenju ili drugim problemima.

Prolazi li Strah od Škole Sam od Sebe?

Blaga anksioznost prilagodbe kod djece koja prvi put kreću u školu može se vremenom smanjiti. Ako simptomi traju duže ili sprečavaju redovno pohađanje škole, ne treba čekati da proći sami od sebe, već treba potražiti procjenu specijaliste.

Treba li Dijete sa Strahom od Škole Silom Slati u Školu?

Ne treba koristiti fizičku silu, prijetnje ili kaznu. Cilj nastavka pohađanja škole treba zadržati, a proces treba provoditi mirno, dosljedno i, po potrebi, uz postepeni plan.

Uzrokuje li Strah od Škole Bol u Stomaku?

Anksioznost kod nekih djece može dovesti do tjelesnih simptoma kao što su bol u stomaku, mučnina i glavobolja. Međutim, medicinske uzroke ponavljajućih tegoba treba procijeniti liječnik.

Koliko Dugo Traje Strah od Škole?

Trajanje zavisi od uzroka anksioznosti i podrške koju dijete dobija. Rana intervencija, redovno pohađanje škole i saradnja porodice i škole mogu pomoći da se proces ne produži.

Kako Bi Učitelj Trebao Pristupiti Djetetu sa Strahom od Škole?

Učitelj treba imati pristup koji je siguran i predvidiv, bez stavljanja djeteta u nezgodan položaj pred razredom. Može se uspostaviti kratka rutina dočeka koja olakšava djetetov ulazak u školu.

Je li Strah od Škole Isto što i Anksioznost Zbog Odvajanja?

Nije isto, ali mogu biti povezani. Anksioznost zbog odvajanja je, posebno kod male djece, jedan od uzroka koji stoje iza straha od škole.

Javlja li se Strah od Škole Nakon Raspusta?

Da. Povratak u školu nakon dugog raspusta, bolesti ili perioda provedenog kod kuće kod nekih djece može povećati anksioznost. Povratak u školsku rutinu nekoliko dana ranije može olakšati prilagodbu.

Uzrokuje li Vršnjačko Nasilje Strah od Škole?

Da. Fizičko, verbalno ili online nasilje može dovesti do toga da dijete izbjegava školu. Kod sumnje na nasilje, dijete treba pažljivo saslušati i s upravom škole napraviti siguran plan rješavanja.

Je li Potrebna Psihološka Podrška Kod Straha od Škole?

Ako simptomi dugo traju, pojačavaju se ili utiču na djetetov obrazovni i društveni život, može biti potrebna psihološka procjena. Plan podrške se određuje prema dobi djeteta i uzroku straha od škole.


Datum unosa: 10.09.2026

Datum ažuriranja: 10.09.2026

Kreirao: Odbor za web publikacije Medipol zdravstvene grupacije


Povezani sadržaj

Dječja Psihologija Ljekari