Šta Je Mozgani Stimulator I Kako Se Postavlja?

Mozgani stimulator je hirurška metoda liječenja koja ima za cilj regulisanje moždanih signala putem elektroda postavljenih u određene regije mozga kod nekih poremećaja pokreta kao što su Parkinsonova bolest, distonija i esencijalni tremor. Ova metoda liječenja doprinosi smanjenju simptoma i poboljšanju kvalitete života kod pacijenata kod kojih lijekovi nisu dovoljno efikasni.

Šta je mozgani stimulator?

Mozgani stimulatori su uređaji koji omogućavaju dovođenje električne struje u bilo koju tačku unutar mozga, čime se stimuliše ili suprimira električna aktivnost moždanih ćelija u tom području.

Ova metoda liječenja, koja u medicinskoj terminologiji nosi naziv „Neuromodulacija“, doprinosi smanjenju simptoma i poboljšanju kvalitete života kod pacijenata kod kojih lijekovi nisu dovoljno efikasni, te se koristi u liječenju poremećaja pokreta kao što su Parkinsonova bolest, esencijalni tremor i distonija. U našoj zemlji postoji naknada od strane sistema socijalnog osiguranja samo za liječenje poremećaja pokreta.

Pored liječenja pacijenata sa poremećajima pokreta, postoje naučne publikacije koje pokazuju da se ova metoda u različitim centrima u svijetu uspješno koristi i kod psihijatrijskih poremećaja kao što su obsesivno-kompulzivna neuroza, depresija, kod Touretteovog sindroma, poremećaja ishrane, epilepsije rezistentne na liječenje, hroničnog bola, kao i kod kontrole zavisnosti.

Zbog svoje reverzibilne i podesive prirode, mozgani stimulatori se preferiraju u slučajevima kada medikamentozna terapija nije dovoljna ili kada se zbog nuspojava lijekova ne može održati određeni kvalitet života. Iako je riječ o hirurškoj metodi, relativno je nizak rizik od operacije i uz pravilan odabir pacijenta i adekvatno planiranje može dugoročno poboljšati kvalitet života.

Kod kojih bolesti se primjenjuje mozgani stimulator?

Mozgani stimulator se primjenjuje kod poremećaja pokreta kod kojih se simptomi ne mogu dovoljno kontrolisati medikamentoznom terapijom ili se javljaju nuspojave lijekova.

Odluka o tome kod kojih bolesti će se koristiti ova metoda donosi se na osnovu kriterija kao što su tip bolesti, trajanje, ozbiljnost simptoma, prisustvo problema s pamćenjem i drugim mentalnim aktivnostima koji prate motoričke simptome, odgovor na visoke doze lijekova te opšte zdravstveno stanje pacijenta. Bolesti kod kojih se primjenjuje mozgani stimulator su:

Parkinsonova bolest

Simptomi koji se javljaju kod Parkinsonove bolesti, poput tremora u mirovanju u obliku „prebrojavanja novca“ koji je izraženiji na jednoj strani tijela, sporosti pokreta, nedostatka pokretanja ruku pri hodu i hoda uz tijelo, ukočenog pogleda i smanjene mimike lica poznate kao „maska lica“, hodanja malim korakima uz pognuto tijelo, mogu se smanjiti primjenom mozganog stimulatora. Posebno se preferira kod pacijenata u uznapredovaloj fazi bolesti kod kojih lijekovi nisu dovoljno efikasni i motorni simptomi se ne mogu kontrolisati.

Esencijalni tremor

Esencijalni tremor je neurološka bolest koja uzrokuje nevoljni ritmički pokret u jednom dijelu tijela. Tremor se može javiti u rukama, podlakticama, glavi, nogama ili drugim dijelovima tijela. Simptomi ove bolesti uključuju poteškoće u pisanju i potpisivanju, probleme s jedenjem i pijenjem zbog tremora, pojačanje tremora u periodima stresa te probleme s ravnotežom.

Kod pacijenata kod kojih medikamentozna terapija ne daje željeni odgovor, mozgani stimulator može zaustaviti ili staviti pod kontrolu tremor i na taj način značajno poboljšati kvalitet života pacijenata.

Distonija

Distonija, koja je treći najčešći poremećaj pokreta nakon Parkinsonove bolesti i esencijalnog tremora, je neurološka bolest koju karakterišu mišićni grčevi u različitim dijelovima tijela. Nevoljne kontrakcije mišića mogu pacijentima nekad ometati pisanje, nekad hodanje, jedenje, a nekad i samo okretanje glave.

Distonije koje se javljaju kao rezultat nepravilnog funkcionisanja centara za kontrolu pokreta u mozgu, dobijaju razne nazive prema mehanizmu nastanka - kao „primarne“ ili „sekundarne“ - ili prema regiji tijela u kojoj se javljaju. Oblik koji zahvata cijelo tijelo naziva se „generalizovana distonija“. U slučajevima rasprostranjene ili ozbiljne distonije, mozgani stimulator može smanjiti grčeve i poboljšati pokretljivost.

Epilepsija

Kod slučajeva epilepsije koji su rezistentni na određene lijekove ili kod kojih se učestalost napada ne može dovoljno kontrolisati, može se primijeniti terapija mozganim stimulatorom s ciljem smanjenja učestalosti i ozbiljnosti napada. Ovaj pristup se preferira u slučajevima kada epileptični fokus ne može biti uklonjen hirurškim putem ili kada presjecanje epileptičnih putanja ne daje kontrolu nad napadima.

Obsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP)

Kod teških i na terapiju rezistentnih slučajeva obsesivno-kompulzivnog poremećaja, mozgani stimulator se može primijeniti kod ograničenih grupa pacijenata. Cilj je smanjiti utjecaj bolesti na svakodnevni život.

Kako se postavlja mozgani stimulator?

Operacije postavljanja mozganog stimulatora izvode se u lokalnoj anesteziji dok su pacijenti budni. U ciljanim regijama identifikovanim unutar mozga postavljaju se dvije elektrode. U predjelu grudnog koša, ispod kože, postavlja se baterija slična pejsmejkeru, a elektrode se putem produžnih kablova provedenih ispod kože povezuju s tom baterijom. Cijeli ovaj sistem se nalazi unutar mozga i ispod kože, ništa se ne vidi spolja.

Zahvaljujući tehnici „Mikroelektrodno snimanje i stimulacija“, koja se primjenjuje tokom ovih operacija i omogućava precizan zahvat na pravom mjestu, ćelije u mozgu odgovorne za bolest se pojedinačno „preslušavaju“ i utvrđuju se tačne lokacije. Zahvaljujući ovoj tehnici, izrađuje se fiziološka mapa mozga. Elektrode mozganog stimulatora se postavljaju u bolesno područje koje je identifikovano sa greškom manjom od 80 mikrona. Ove operacije se obično završavaju za oko 3-3,5 sata. Nakon toga počinje proces programiranja stimulatora koji u prosjeku traje 2-3 sedmice. Parametre koji su najpogodniji za pacijente podešavaju naši specijalisti neurologije, nakon čega se pacijenti otpuštaju.

U posljednjim godinama, paralelno s razvojem metoda snimanja, kompjutacije i ciljanja, mnogi centri su počeli primjenjivati ove operacije i u opštoj anesteziji, bez budnog stanja pacijenta i bez fiziološkog mapiranja. Koja će se metoda odabrati, zavisi od preferencija liječnika i pacijenta, a mi u našoj klinici, iako smatramo da je zahvat izveden uz budno stanje i fiziološko mapiranje sigurniji, uspješno primjenjujemo oba hirurška pristupa.

Kako se vrši udaljeno podešavanje mozganog stimulatora?

Udaljeno programiranje mozganih stimulatora omogućava liječniku da putem digitalnih sistema podesi parametre stimulatora pacijenta bez potrebe da pacijent dolazi u bolnicu. Ova metoda pruža značajnu pogodnost posebno pacijentima koji žive u drugim gradovima ili zemljama, ili koji teško dolaze do centra na redovne kontrole.

U procesu udaljenog podešavanja, mozgani stimulator pacijenta se povezuje sa softverom koji koristi liječnik. Liječnik u realnom vremenu procjenjuje intenzitet stimulacije koju daje uređaj i druge tehničke parametre, te vrši potrebna podešavanja u skladu sa tegobama pacijenta. Tokom podešavanja, od pacijenta se uzimaju povratne informacije kako bi se pratile promjene u simptomima.

Ova primjena je identična podešavanjima koja se vrše tokom kontrola uživo. Zahvaljujući udaljenom podešavanju mozganog stimulatora, proces praćenja se može nastaviti bez prekida, putovanja se mogu smanjiti, a saradnja pacijenta u liječenju može se povećati.

Da li se mozgani stimulator mijenja? Koliki je vijek trajanja baterije?

Mozgani stimulator je uređaj koji ima ograničen vijek trajanja i koji se, kada je potrebno, može zamijeniti. Baterija postavljena ispod kože može vremenom izgubiti energetski kapacitet. Zbog toga je potrebno u određenim intervalima pratiti vijek trajanja baterije i, ako je potrebno, izvršiti njenu zamjenu.

Vijek trajanja baterije mozganog stimulatora može varirati u zavisnosti od tipa baterije, intenziteta električne stimulacije, podešavanja korištenja i potreba pacijenta. Kod ranije korištenih baterija koje se nisu mogle puniti, vijek trajanja baterije je, posebno kod pacijenata s Parkinsonovom bolešću, bio ograničen na 4-6 godina. Kod pacijenata sa distonijom, kojima je potrebna veća snaga električne struje, ovaj period je mogao biti još kraći. Kada bi se vijek baterije potrošio, bila je potrebna mala hirurška intervencija koja je trajala oko 30 minuta, tokom koje se mijenjala samo baterija.

Danas, zahvaljujući tehnološkom razvoju, u kliničku praksu su ušli mozgani stimulatori koji se mogu puniti spolja i imaju vijek trajanja do 20-25 godina. Na ovaj način pacijenti mogu nastaviti svoje liječenje mnogo godina bez potrebe za zamjenom baterije.

Za koga je mozgani stimulator pogodan?

Mozgani stimulator je generalno pogodan za pacijente kod kojih se, uprkos medikamentoznoj terapiji, ne postiže zadovoljavajuća kontrola simptoma. Odluka o pogodnosti se najčešće donosi na osnovu sveobuhvatne i multidisciplinarne procjene koju zajednički vrše specijalisti neurologije, neurohirurgije i, kada je potrebno, drugih specijalnosti. Mozgani stimulator se može primijeniti u sljedećim slučajevima:

• Pacijenti s Parkinsonovom bolešću u uznapredovaloj fazi, kod kojih se simptomi ne mogu kontrolisati ni dugotrajnom primjenom lijekova
• Pacijenti sa distonijom koja se manifestuje nevoljnim mišićnim kontrakcijama
• Pacijenti čiji je uzrok tremora nepoznat, koji ne reaguju na medikamentoznu terapiju i kod kojih je svakodnevno funkcionisanje smanjeno zbog tremora
• Osobe s teškim obsesivno-kompulzivnim poremećajem koji je rezistentan na uobičajene psihijatrijske terapije
• Pacijenti s bolestima kod kojih se napadi ne mogu kontrolisati, kao što su epilepsija, Touretteov sindrom i depresija rezistentna na liječenje

Koja je starosna granica za mozgani stimulator?

Starost osobe sama po sebi nije kriterij za procjenu primjene mozganog stimulatora. Najvažnije je dati odgovor na pitanja da li bi pacijent imao koristi od operacije mozganog stimulatora, da li je kandidat za takvu operaciju i postoji li neka druga mogućnost liječenja osim operacije mozganog stimulatora. Mnogi drugi faktori, kao što su odgovor pacijenta na lijekove, mentalno stanje i anatomska građa mozga, također igraju važnu ulogu u donošenju odluke o operaciji.

Ukoliko ovi uslovi to dozvoljavaju i nema prepreka za operaciju, ona se može predložiti i izvesti kod pacijenta starog 85 godina, a s druge strane, ako ovi uslovi nisu zadovoljeni, operacija se možda neće moći predložiti pacijentu starom 60 godina. Naravno, i kada se operacija predloži, neophodna je detaljna procjena anesteziologa i kardiologa o tome da li pacijent može biti operisan.

Međutim, čak i kod pacijenata starije dobi, ove operacije se izvode u lokalnoj anesteziji i uz razgovor s pacijentom, a u završnoj fazi, dok se postavlja stimulator, pacijent se na kratko, oko pola sata, uspavljuje, pa se stoga, ukoliko ne postoji veća prepreka, obično dozvoljava operacija pacijentu.

Koje su prednosti mozganog stimulatora?

Mozgani stimulator se razlikuje od mnogih hirurških metoda zahvaljujući svojoj reverzibilnoj i podesivoj strukturi. U tom smislu, pacijentima pruža brojne prednosti. Ove prednosti su:

• Može pružiti značajno olakšanje kod simptoma kao što su tremor, grčevi, sporost pokreta ili nevoljni pokreti koji se ne mogu kontrolisati lijekovima.
• Pomaže pacijentima da budu samostalniji u svakodnevnim aktivnostima kao što su zadovoljavanje ličnih potreba, hodanje, pisanje i učešće u društvenom životu.
• Doprinosi smanjenju potrebe za lijekovima i njihovih nuspojava.
• Podešavanja mozganog stimulatora mogu se vršiti spolja u skladu s potrebama pacijenta. Kada se simptomi mijenjaju tokom vremena, terapija se može prilagoditi u skladu s tim.
• Uređaj se, kada je to potrebno, može isključiti ili ukloniti.
• Kod pacijenata koji tokom dana imaju naglе fluktuacije „on-off“ stanja ili izražene nuspojave lijekova, može se postići stabilnija kontrola simptoma.
• Proces liječenja nije ograničen samo na operaciju; njegov efekat se može dugoročno održavati redovnim kontrolama i podešavanjima.

Koje su nuspojave mozganog stimulatora?

Terapija mozganim stimulatorom može imati određene nuspojave vezane za hirurški zahvat, uređaj i električnu stimulaciju. Veliki dio ovih nuspojava je privremen i može se otkloniti podešavanjem postavki uređaja. Rizik od trajnih nuspojava je dosta nizak.

Nuspojave vezane za hirurški zahvat su:

• Moždano krvarenje
• Infekcija
• Glavobolja i vrtoglavica
• Otok oko postavljene elektrode mozganog stimulatora
• Epileptički napadi, koji su rijetki i čija je učestalost sve niža sa povećanjem hirurškog iskustva.

Nuspojave vezane za uređaj su:

• Pomicanje ili promjena položaja elektrode
• Pucanje kabla ili problemi s vezama
• Pražnjenje baterije ili kvar baterije
• Nelagoda ili osjetljivost ispod kože, koje se razvojem tehnologije sve rjeđe primjećuju.

Nuspojave vezane za električnu stimulaciju su:

• Poremećaj govora (nerazgovjetan govor)
• Problemi s ravnotežom i poteškoće pri hodanju
• Nevoljni grčevi mišića
• Osjećaj utrnulosti ili trnjenja
• Zamagljen ili dupli vid
• Promjene raspoloženja (anksioznost, nemir, rijetko depresija)
• Problemi sa spavanjem, koji se ne javljaju kada programiranje stimulatora vrše iskusni specijalisti.

Često postavljana pitanja o mozganom stimulatoru

Je li operacija mozganog stimulatora rizična?

Kao i svaka hirurška intervencija, nosi određene rizike, ali kada je izvode iskusni liječnici, stopa rizika je niska. Komplikacije kao infekcija, krvarenje i otok oko elektroda mozganog stimulatora su rijetke.

Koliko sati traje operacija mozganog stimulatora?

Obično traje između 3 i 4 sata. Trajanje može varirati ovisno o stanju pacijenta i primijenjenoj tehnici.

Kada se pacijent oporavlja nakon operacije mozga?

Pacijenti se najčešće otpuštaju dan nakon zahvata. Povratak u svakodnevni život dešava se u periodu od nekoliko sedmica.

Da li Fond zdravstvenog osiguranja pokriva trošak mozganog stimulatora?

Institucija socijalnog osiguranja snosi trošak uređaja i operacije mozganog stimulatora, u okviru stopa određenih propisima, kod pravilno odabranih pacijenata operisanih na osnovu adekvatne indikacije. Pošto je naša bolnica privatna ustanova, mogu se javiti dodatni troškovi u zavisnosti od specifičnosti operacije, primijenjenih hirurških tehnika i korištenog materijala.

Nakon detaljne kliničke procjene pacijenta, informacije o troškovima liječenja se transparentno dijele s pacijentom i njegovom porodicom.

Koja je cijena operacije mozganog stimulatora?

Cijena operacije mozganog stimulatora varira u zavisnosti od kliničkog stanja pacijenta, sistema mozganog stimulatora koji će se koristiti, hirurške tehnike i usluga koje bolnica pruža. Za detaljne i personalizovane informacije o cijeni, možete se obratiti Medipol Zdravstvenoj grupi ili popuniti formular iznad.

U kojim bolnicama postoji mozgani stimulator?

Operacija mozganog stimulatora se izvodi u našem Centru za Parkinsonovu bolest i poremećaje pokreta (PARMER).

Mogu li pacijenti s mozganim stimulatorom raditi kompjuterizovanu tomografiju ili magnetnu rezonancu?

Kompjuterizovana tomografija je sigurna i može se primijeniti u svim okolnostima. Magnetna rezonanca (MR) se može koristiti samo pod posebnim uslovima kod pacijenata koji imaju MR-kompatibilne mozgane stimulatore. Svi mozgani stimulatori proizvedeni u posljednjih nekoliko godina kompatibilni su s MR uređajima od 1,5 Tesla. Postoji i ograničen broj mozganih stimulatora kompatibilnih s MR uređajima od 3,0 Tesla.

Mogu li osobe s mozganim stimulatorom baviti se sportom?

Kod pacijenata kojima je postavljen stimulator, ne dolazi do nikakvih promjena u njihovom svakodnevnom životu. Pacijenti se, izuzev teških sportova koji mogu uzrokovati povrede glave, mogu baviti mnogim sportovima, uključujući plivanje, tenis, trčanje i vožnju bicikla.

Primjenjuje li se anestezija kod operacije mozganog stimulatora?

Da. Kod pacijenata koji su operisani budni i tokom operacije razgovaraju s liječnicima, jedan dio operacije se izvodi u lokalnoj, a drugi dio u opštoj anesteziji. U mnogim zdravstvenim ustanovama cijela operacija se može izvesti i u opštoj anesteziji, dok je pacijent uspavan. Kao što je gore navedeno, u našoj klinici primjenjujemo oba hirurška pristupa.

Jesu li mozgani stimulator i DBS ista stvar?

Da. Mozgani stimulator, medicinskim nazivom Duboka moždana stimulacija (DBS), predstavlja istu terapiju.