Šta Je Preimplantacijska Genetska Dijagnostika (PGT)?

Preimplantacijska genetska dijagnostika (PGT) je metoda koja omogućava ispitivanje embriona nastalih u okviru liječenja vantjelesnom oplodnjom u pogledu određenih genetskih ili hromozomskih karakteristika prije njihovog transfera u matericu. 

PGT se može primijeniti u različitim oblicima radi procjene monogenskih bolesti, strukturnih hromozomskih promjena ili razlika u broju hromozoma kod embriona.

Cilj PGT-a nije u svakom slučaju povećanje uspješnosti trudnoće. Korist koju primjena može pružiti varira zavisno od genetske anamneze para, starosti majke, broja dobijenih embriona, ovarijalne rezerve, prethodne trudnoće i historije vantjelesne oplodnje, kao i vrste testa koji će biti urađen. 

Nije dokazano da rutinska primjena PGT-A kod svake pacijentice koja prolazi vantjelesnu oplodnju povećava stopu živorođenja. Zbog toga proces treba da bude individualiziran, uz zajedničku procjenu stručnjaka za reproduktivnu medicinu i medicinsku genetiku.

Koje su vrste PGT-a?

PGT se ne sastoji od jednog jedinstvenog genetskog testa. U zavisnosti od vrste genetskog stanja koje se želi ispitati, mogu se koristiti različiti pristupi poput PGT-M, PGT-A ili PGT-SR.

Koja je razlika između PGT-M, PGT-A i PGT-SR?

Osnovna razlika između ove tri metode leži u tome koja se genetska promjena ispituje kod embriona. PGT-M se fokusira na određenu monogensku bolest, PGT-SR na strukturne hromozomske preuređaje, dok se PGT-A fokusira na promjene u broju hromozoma.

PGT-M je obično individualizovan test usmjeren na genetsku varijantu povezanu sa bolešću koja je prethodno utvrđena u porodici. PGT-A, s druge strane, ne istražuje određenu nasljednu bolest, već pomaže u odabiru embriona procjenom broja hromozoma u embrionu.

Kako se izvodi PGT?

PGT je višestepeni proces koji zahtijeva koordiniran rad laboratorije za vantjelesnu oplodnju i genetske laboratorije. Danas se procjena uglavnom vrši na osnovu ćelija trofoektoderma uzetih iz embriona u fazi blastociste.

Osnovni koraci u procesu PGT-a su sljedeći:

• Kontrolisana stimulacija jajnika
• Postupak preuzimanja jajnih ćelija
• Oplodnja jajnih ćelija spermom u laboratorijskim uslovima
• Praćenje razvoja embriona do faze blastociste
• Uzimanje nekoliko ćelija trofoektoderma iz embriona pogodnog za biopsiju
• Analiza uzetog uzorka u genetskoj laboratoriji
• Procjena rezultata od strane embriološkog i genetskog tima
• Određivanje embriona pogodnog za transfer
• Planiranje transfera smrznutog embriona u pogodnom trenutku

Ćelije uzete tokom biopsije dobijaju se iz sloja trofoektoderma, koji će kasnije formirati značajan dio placente. 

Genetski rezultat se zasniva na analizi ovog ograničenog uzorka ćelija; stoga PGT nije metoda kojom se direktno ispituju sve ćelije embriona.

U kojim situacijama se PGT može razmatrati?

Indikacija za PGT zavisi od vrste testa. Posebno kada postoji poznata nasljedna bolest ili hromozomsko preuređenje, razlozi za primjenu PGT-M i PGT-SR moraju se razlikovati od razloga za PGT-A.

Kome se može preporučiti PGT?

PGT se može razmatrati kod parova sa poznatim rizikom od genetske bolesti, kod nosilaca strukturnih hromozomskih promjena i kod odabranih pacijenata na vantjelesnoj oplodnji. Međutim, samo starost ili historija neuspješnih pokušaja vantjelesne oplodnje sama po sebi ne znači da PGT-A treba uraditi kod svake pacijentice.

Stanja koja mogu biti razlog za razmatranje PGT-a su sljedeća:

• Postojanje potvrđene nasljedne bolesti u porodici
• Otkrivanje genetske varijante povezane sa bolešću kod majke ili oca
• Oba partnera su nosioci iste autosomno recesivne bolesti
• Postojanje uravnotežene translokacije ili sličnog hromozomskog preuređenja kod jednog od partnera
• Prethodna historija djeteta sa genetskom bolešću
• Odabrani slučajevi uznapredovale starosti majke
• Pojedini slučajevi ponavljajućeg gubitka trudnoće ili neuspješne implantacije

Koja će se metoda koristiti određuje se zajedničkom procjenom kliničke anamneze, rezultata genetskih testova i očekivanog broja embriona.

Može li se uraditi PGT ako u porodici postoji genetska bolest?

Da. Ako u porodici postoji nasljedna bolest, prvo je potrebno što preciznije utvrditi genetski uzrok bolesti. Ako je identifikovana patogena ili vjerovatno patogena varijanta koja uzrokuje bolest, PGT-M se može planirati za mnoge monogenske bolesti.

Međutim, sama informacija da „u porodici postoji bolest“ uvijek nije dovoljna za dizajniranje PGT-M testa. Mogu biti potrebni genetski rezultati članova porodice, obrazac nasljeđivanja, a u nekim slučajevima i dodatni uzorci od drugih članova porodice.

Može li se PGT primijeniti kod SMA, talasemije ili drugih monogenskih bolesti?

PGT-M se može primijeniti kod monogenskih bolesti sa poznatim genetskim uzrokom, kao što su SMA i talasemija. U ovom slučaju, test se posebno dizajnira za genetsku promjenu povezanu sa bolešću koja je utvrđena u porodici.

Iako je PGT-M tehnički izvodljiv za mnoge Mendelove bolesti, proces nije isti za svaku genetsku varijantu. Izvodljivost testa treba da procijeni genetska laboratorija prije početka IVF postupka.

Mogu li parovi koji u porodici imaju nasljednu bolest uraditi PGT?

Parovi koji u porodici imaju nasljednu bolest mogu biti procijenjeni za PGT. Prvi korak je pregled kliničke dijagnoze bolesti u porodici i prethodno urađenih genetskih analiza, ako postoje.

Ako se može utvrditi genetska promjena povezana sa bolešću, istražuje se status nosioca ili zahvaćenosti para. Nakon toga se procjenjuje da li je PGT-M tehnički izvodljiv.

Može li se PGT primijeniti kod parova koji su nosioci iste genetske bolesti?

Da. Ako su oba partnera nosioci genetskih varijanti povezanih sa istom autosomno recesivnom bolešću, PGT-M može biti jedna od važnih opcija. U ovakvim slučajevima embrioni se mogu procijeniti u pogledu varijante povezane sa poznatom bolešću u porodici.

Budući da se stope rizika razlikuju zavisno od načina nasljeđivanja bolesti, parovima je prije trudnoće važno pružiti genetsko savjetovanje.

Koja vrsta PGT-a se koristi kod nosilaca monogenske bolesti?

Osnovna metoda za procjenu poznatih monogenskih bolesti je PGT-M. Dizajn testa se individualizuje uzimajući u obzir genetsku varijantu koja uzrokuje bolest i obrazac nasljeđivanja u porodici.

PGT-M sam po sebi ne procjenjuje brojčano stanje svih hromozoma embriona. Treba posebno razmotriti da li je potrebno dodati PGT-A ili neku drugu genetsku analizu.

Koji PGT se radi kod nosilaca hromozomske translokacije?

Kod uravnotežene translokacije ili određenih strukturnih hromozomskih preuređaja obično se koristi PGT-SR. Cilj je procijeniti rizik postojanja neuravnoteženog hromozomskog materijala u embrionu usljed strukturne promjene kod roditelja.

Neke metode PGT-SR možda neće moći razlikovati embrione s normalnom hromozomskom strukturom od embriona koji su nosioci uravnotežene translokacije. O rezoluciji i obimu izvještavanja korištene metode treba se informisati u genetskoj laboratoriji.

Kako se planira proces kod parova koji već imaju dijete sa genetskom bolešću?

Prvo se pregledaju postavljena dijagnoza kod djeteta i postojeći genetski izvještaji. Ako genetska promjena povezana sa bolešću nije jasna, možda će biti potrebne dodatne genetske analize u porodici kako bi se razjasnila molekularna dijagnoza.

Nakon što se utvrdi genetski uzrok, procjenjuje se genotip majke i oca, izračunava se rizik od ponavljanja i razgovara se o izvodljivosti PGT-M. Završetak faze razvoja testa prije IVF liječenja olakšava planiranje liječenja.

Kako se donosi odluka o PGT-u?

Odluka o PGT-u ne bi trebalo da se donosi samo na osnovu jedne laboratorijske vrijednosti ili starosne granice. Potrebno je zajedno procijeniti reproduktivnu anamnezu pacijentice, genetski rizik i broj embriona koji se može dobiti.

U procesu odlučivanja prvo se utvrđuje „koji genetski rizik se želi istražiti“. Ako postoji poznata monogenska bolest, razmatra se PGT-M; ako postoji strukturna hromozomska promjena, PGT-SR; a ako se razmatra procjena broja hromozoma, dolazi u obzir PGT-A.

Glavne informacije koje se koriste u procjeni su sljedeće:

• Starost majke i oca
• Rezultati genetskog testiranja i kariotipa
• Historija nasljedne bolesti u porodici
• Ishodi prethodnih trudnoća
• Prethodna liječenja vantjelesnom oplodnjom
• Ovarijalna rezerva
• Očekivani broj blastocista
• Reproduktivni ciljevi pacijentice
• Tehnička ograničenja testa

Nakon ovih informacija, sa parom se razgovara o mogućim koristima, ograničenjima i alternativnim opcijama testa.

Treba li da uradim PGT ako u mojoj porodici postoji genetska bolest?

Postojanje genetske bolesti u porodici predstavlja važan razlog za procjenu PGT-a, ali to ne znači automatski da će se PGT i uraditi. Prije svega, potrebno je utvrditi način prenošenja bolesti na vas i vašeg partnera, kao i genetski rizik za dijete.

Ako je genetski uzrok poznat, PGT-M može biti važna opcija. Kod genetskih promjena čiji uzrok nije poznat ili čiji klinički značaj nije jasan, PGT-M se možda neće uvijek moći primijeniti.

Šta da radimo ako smo ja i moj partner nosioci iste genetske bolesti?

U prvoj fazi, rezultate nosilaštva treba da potvrdi stručnjak za medicinsku genetiku, uz procjenu obrasca nasljeđivanja bolesti. 

Kod parova koji su nosioci iste autosomno recesivne bolesti, PGT-M, prenatalna dijagnostika i druge reproduktivne opcije mogu se razmotriti u okviru genetskog savjetovanja.

Koja je opcija pogodna ne određuje se samo na osnovu laboratorijskog rezultata, već se uzimaju u obzir i reproduktivni plan i lični izbori para.

Može li se PGT-om spriječiti prenošenje genetske bolesti na bebu?

PGT-M može značajno smanjiti rizik od pojave bolesti kod djeteta tako što pomaže da se izbjegne transfer embriona za koje je utvrđeno da su zahvaćeni poznatom genetskom bolešću. 

Međutim, PGT nije sveobuhvatan genomski test koji garantuje da dijete koje će se roditi neće biti zahvaćeno nijednom genetskom bolešću.

Test pruža informacije samo o genetskim promjenama koje su obuhvaćene analizom. Zbog toga je potrebno paru jasno objasniti obim rezultata prije testiranja.

Zašto je genetsko savjetovanje važno kod PGT-a?

Genetsko savjetovanje pomaže u određivanju odgovarajuće vrste PGT-a i u pravilnom tumačenju rezultata testa. Posebno rezultati PGT-M, PGT-SR i mozaičnog PGT-A mogu imati različita značenja u zavisnosti od kliničkog konteksta.

Tokom savjetovanja razmatraju se obrazac nasljeđivanja, rizik od ponavljanja, promjene koje test može i ne može otkriti, mogućnost nejasnog rezultata i opcije prenatalnog testiranja koje se mogu primijeniti tokom trudnoće. 

Šta je PGT-A i uspješnost vantjelesne oplodnje?

U procjenama vezanim za PGT-A, potrebno je razlikovati „uspješnost po transferu embriona“ od „ukupne vjerovatnoće živorođenja po započetom liječenju“. 

Odabir embriona za koji je prijavljeno da je genetski euploidan može spriječiti neke transfere; međutim, PGT-A istovremeno može smanjiti broj embriona pogodnih za transfer.

Smanjuje li PGT-A rizik od pobačaja?

PGT-A može smanjiti stopu pobačaja kod nekih grupa pacijentica tako što omogućava da se embrioni za koje je utvrđeno da su aneuploidni ne transferišu.  Posebno kod pacijentica sa ponavljajućim gubitkom trudnoće, ne postoji čvrst dokaz koji podržava rutinsku primjenu PGT-A u smislu smanjenja pobačaja ili povećanja stope živorođenja. 

Povećava li PGT-A uspješnost vantjelesne oplodnje?

Nije dokazano da PGT-A povećava ukupnu vjerovatnoću živorođenja kod svih pacijentica na IVF-u. 

PGT-A u nekim slučajevima može pomoći u ranijem utvrđivanju euploidnog embriona i smanjenju broja transfera sa visokom vjerovatnoćom neuspjeha. Međutim, ne postoji rezultat koji bi se mogao generalizovati u smislu da „kada se uradi PGT-A, šansa za trudnoću sigurno raste“.

Može li se PGT razmatrati kod parova sa ponavljajućim pobačajima?

Kod ponavljajućeg gubitka trudnoće prije svega je potrebno sistematski procijeniti moguće uzroke gubitaka. Iako je embrionalna aneuploidija jedan od važnih uzroka, nije dokazano da rutinska primjena PGT-A kod neobjašnjenog ponavljajućeg gubitka trudnoće povećava stopu živorođenja.

Situacija je drugačija ako se kod jednog od partnera otkrije uravnotežena hromozomska reorganizacija; u tom slučaju se nakon genetskog savjetovanja može razmotriti PGT-SR.

Može li PGT-A biti koristan kod ponavljajućih neuspjeha IVF-a?

PGT-A se može razmotriti kod nekih pacijentica koje su doživjele više neuspješnih transfera sa embrionima koji prethodno nisu procjenjivani u pogledu hromozoma, u cilju istraživanja doprinosa ploidije embriona procesu. Međutim, navodi se da ne postoji dokaz da PGT-A povećava stopu živorođenja.

Zbog toga se PGT-A ne bi trebao smatrati samostalnim „liječenjem“ za ponavljajući neuspjeh. Potrebno je takođe pregledati stanje materične šupljine, karakteristike embriona i detalje prethodnih IVF postupaka.

Kako se tumače rezultati PGT-a?

Termini koji se koriste u izvještajima o PGT-u mogu se razlikovati u zavisnosti od vrste testa. Budući da se isti izraz može koristiti prema različitim pravilima izvještavanja u različitim laboratorijama, rezultat se obavezno mora procjenjivati zajedno sa tehničkim obimom testa.

Šta znače „normalno“, „nezahvaćeno“, „euploidno“ ili „mozaično“ u rezultatu PGT-a?

Ovi pojmovi ne znače isto. Izraz korišten u izvještaju testa treba procjenjivati u skladu sa vrstom izvedenog PGT-a.

Mozaični rezultat treba tumačiti posebno pažljivo. U PGT-A, klasifikacija mozaičnosti se vrši ne prebrojavanjem svake pojedinačne ćelije embriona, već procjenom DNK signala u uzetom uzorku trofoektoderma. Zbog toga rezultat testa možda neće sa sigurnošću prikazati ćelijsku strukturu cijelog embriona.

Nakon transfera mozaičnih embriona zabilježena su zdrava rođenja; međutim, neki mozaični rezultati mogu biti povezani sa nižom stopom implantacije i većom vjerovatnoćom gubitka trudnoće u poređenju sa euploidnim embrionima. 

Ako postoji odluka o transferu, važna je procjena timova za medicinsku genetiku i reproduktivnu medicinu koji imaju iskustva sa PGT-om.

Koja su ograničenja PGT-a?

Iako je PGT napredna metoda genetske procjene, nije savršen test koji otkriva sve genetske bolesti. Budući da se ispitivanje vrši na ograničenom broju ćelija uzetih iz embriona, postoje biološka i tehnička ograničenja.

Glavna ograničenja koja treba uzeti u obzir tokom procesa PGT-a su sljedeća:

• Mogućnost lažno pozitivnog ili lažno negativnog rezultata
• Nejasnoće u tumačenju mozaičnih rezultata
• Nemogućnost dobijanja rezultata genetske analize
• Nedostatak blastociste pogodne za biopsiju
• Nemogućnost pronalaska embriona pogodnog za transfer nakon testiranja
• Ograničeni rizici biopsije embriona povezani sa laboratorijskim postupcima
• Genetske promjene koje ostaju van obima PGT-a
• Tehnička ograničenja specifična za PGT-M test
• Mogućnost da ćelije ispitane u PGT-A ne predstavljaju u potpunosti cijeli embrion

Zbog toga se rezultat PGT-a ne bi trebao tumačiti u smislu da je „cijela genetska struktura bebe normalna“. 

Kako se vrši transfer embriona nakon PGT-a?

Nakon završetka genetske analize, izvještaj procjenjuju embriologija, reproduktivna medicina i, po potrebi, tim za medicinsku genetiku. Odluka o transferu se ne donosi samo na osnovu genetskog rezultata, već i prema razvojnim karakteristikama embriona i kliničkom stanju pacijentice.

Embrioni za koje je nakon PGT-A prijavljeno da su euploidni obično se prioritetno razmatraju za transfer. Kod PGT-M ili PGT-SR, osnovni kriterij je podobnost embriona u pogledu ispitivanog genetskog stanja.

Odluka je složenija kod mozaičnih embriona. U slučaju da ne postoji euploidni embrion, neki mozaični embrioni se mogu razmotriti za transfer nakon detaljnog genetskog savjetovanja; međutim, treba uzeti u obzir kategoriju rezultata, zahvaćeni hromozom i metodu izvještavanja laboratorije.

Kako izgleda proces PGT-a u Turskoj?

U Turskoj se postupci PGT-a sprovode u koordinaciji centara za potpomognutu reprodukciju i laboratorija za medicinsku genetiku. 

Prema propisima Ministarstva zdravlja, centri za potpomognutu reprodukciju (ÜYTE) i centri za genetsku procjenu definisani su kao relevantne jedinice za pružanje zdravstvenih usluga.

Potreba za PGT-om i obim testa koji se može uraditi određuju se prema kliničkim i genetskim karakteristikama pacijentice. Zbog toga, kada osobe koje u porodici imaju genetsku bolest podijele postojeće genetske izvještaje sa stručnjacima za reproduktivnu medicinu i medicinsku genetiku prije početka IVF liječenja, to može olakšati planiranje procesa.

U Medipol Zdravstvenoj Grupi, proces PGT-a se planira individualno, uzimajući u obzir kliničke i genetske karakteristike parova, kroz koordiniranu procjenu oblasti vantjelesne oplodnje i medicinske genetike.

Često postavljana pitanja o preimplantacijskoj genetskoj dijagnostici (PGT)

Može li se PGT uraditi bez IVF-a?

Ne. Budući da je za PGT potrebno uzeti uzorak ćelija iz embriona formiranog u laboratorijskim uslovima, proces IVF-a je neophodan. Čak i kod parova koji nemaju problem sa plodnošću, ako se planira PGT-M ili PGT-SR, primjenjuje se IVF radi stvaranja embriona.

Da li je PGT stopostotno tačan?

Ne. Iako je PGT metoda genetske procjene koja može pružiti visoku tačnost, ne garantuje stopostotnu tačnost zbog toga što uzorak biopsije možda ne predstavlja cijeli embrion, kao i zbog tehničkih ograničenja.

Da li je nakon PGT-a potreban prenatalni test?

U trudnoćama nastalim nakon PGT-a, opcije prenatalnog genetskog skrininga i dijagnostike treba razmotriti zajedno sa parom. Pacijenticama koje ostanu trudne nakon PGT-a preporučuje se da im se ponudi opcija prenatalne dijagnostike.

Šta se dešava ako se ne dobije rezultat PGT-a?

Nemogućnost dobijanja rezultata ne znači da je embrion genetski abnormalan. 

Ponovna biopsija embriona i ponovno testiranje mogu se u nekim slučajevima razmotriti; odluku treba donijeti uzimajući u obzir zajedno stanje embriona, laboratorijski rezultat i moguće efekte ponovne biopsije.

Koliko embriona je potrebno da bi se uradio PGT?

Ne postoji univerzalno prihvaćen obavezan minimalni broj embriona za PGT, a tehnički se može testirati i samo jedna blastocista pogodna za biopsiju. Međutim, posebno kod odluke o PGT-A, broj embriona je važan u pogledu vjerovatnoće da nakon testiranja ostane embrion pogodan za transfer.

Da li je PGT-A potreban svakoj pacijentici na vantjelesnoj oplodnji?

Ne. Navodi se da ne postoji dovoljno dokaza koji bi podržali korištenje PGT-A kao rutinske metode skrininga kod svih IVF pacijentica.

Da li je uprkos rezultatu PGT-a potreban genetski test u trudnoći?

Da, opcije genetskog skrininga i prenatalne dijagnostike u trudnoći ipak treba razmotriti. Budući da PGT istražuje samo genetske promjene obuhvaćene testom, on ne isključuje sva hromozomska i genetska stanja.

Zašto se embrioni smrzavaju tokom PGT procesa?

Pošto je nakon biopsije blastociste potrebno vrijeme za završetak genetske analize, embrioni se najčešće čuvaju zamrznuti metodom vitrifikacije. Nakon dobijanja genetskog rezultata, embrion koji je ocijenjen pogodnim može se transferisati u narednom ciklusu.

Da li je PGT-A potreban kod uznapredovale starosti majke?

Pošto se kod uznapredovale starosti majke povećava vjerovatnoća embrionalne aneuploidije, PGT-A se kod nekih pacijentica može razmotriti; međutim, sama starost ne čini PGT-A obaveznim. Posebno kod pacijentica uznapredovale starosti sa dovoljnom ovarijalnom rezervom može se razmatrati potencijalna korist, ali dokazi nisu konačni za sve pacijentice.

Da li je PGT smislen kod pacijentica sa niskom ovarijalnom rezervom?

Zbog male vjerovatnoće formiranja manjeg broja blastocista kod niske ovarijalne rezerve, korist koju bi PGT-A mogao pružiti treba pažljivo procijeniti. Kod ove grupe pacijentica nije dokazana sigurna klinička korist PGT-A; odluku treba individualizovati prema starosti, broju embriona i ciljevima liječenja pacijentice.