Koji Se Testovi Rade U Postupku Vantjelesne Oplodnje?

Liječenje vantjelesnom oplodnjom; predstavlja tehniku potpomognute reprodukcije kojoj se pristupa u slučajevima kada trudnoća ne nastaje prirodnim putem. Nakon što se pregleda medicinska anamneza para, traže se analize krvi kojima se provjeravaju nivoi hormona, ultrazvučni pregledi kojima se procjenjuje ovarijalna rezerva i zdravlje materice, te analiza sperme za muškarca. Na osnovu rezultata svih ovih testova priprema se personalizirani plan liječenja vantjelesnom oplodnjom u skladu s problemima plodnosti. 

Koji se testovi rade ženi prije vantjelesne oplodnje? 

Prije vantjelesne oplodnje, kako bi se procijenila ovarijalna rezerva žene, stanje ovulacije, struktura materice i endometrija, te drugi faktori koji mogu utjecati na trudnoću, rade se sljedeći testovi: 

• Transvaginalna ultrasonografija: Može se koristiti za pregled anatomskih karakteristika materice i jajnika, te za procjenu miома, sumnje na polip, nalaza adenomioze, endometrioma ili drugih patologija jajnika. 
• FSH i estradiol: Nivoi FSH i estradiola, mjereni u ranoj fazi ciklusa, mogu se koristiti za procjenu funkcije jajnika. 
• Broj antralnih folikula (AFC): Antralni folikuli u jajnicima procjenjuju se transvaginalnom ultrasonografijom. AFC daje informacije o ovarijalnoj rezervi i može pomoći u određivanju koliko folikula bi moglo da se razvije tokom liječenja vantjelesnom oplodnjom, kao i u određivanju doze lijekova. 
• Test prolaktina: Kako je hormon prolaktin od vitalnog značaja za proizvodnju majčinog mlijeka, njegov povišen nivo u organizmu može utjecati na trudnoću, pa se prije vantjelesne oplodnje pristupa opštoj procjeni. 
• Procjena unutrašnjosti materice: Ako se sumnja na stanje koje bi moglo utjecati na implantaciju embrija, kao što su polip, submukozni miom ili priraslice u unutrašnjoj šupljini materice, mogu se raditi dodatna ispitivanja. 
• Test AMH: Nivo AMH u krvi može pružiti informacije o rezervi folikula u jajnicima i pomoći u predviđanju odgovora na kontrolisanu stimulaciju jajnika.

Koji se testovi rade muškarcu prije vantjelesne oplodnje? 

U liječenju vantjelesnom oplodnjom, potrebno je procijeniti i muškarca, ne samo ženu. Testovi koji se primjenjuju na muškarcu su sljedeći:

• Spermiogram: Analiza sperme je osnovni test za procjenu muške neplodnosti. Ispituju se osnovni parametri kao što su broj, pokretljivost i morfologija spermatozoida. 
• Napredni testovi sperme, ako je potrebno: Nije potrebno rutinski raditi napredne testove sperme svakom muškarcu. Dodatni testovi, kao što je test integriteta DNK sperme, mogu se predložiti posebno u određenim kliničkim situacijama i na osnovu rezultata standardne procjene.

Koji se testovi rade tokom liječenja vantjelesnom oplodnjom? 

Nakon početka liječenja, testovi se rade radi praćenja odgovora jajnika na lijekove i određivanja vremena za punkciju jajnih ćelija. Analize koje se rade prema preporuci ljekara su sljedeće:

Ultrasonografija: Tokom liječenja, broj i veličina folikula prate se transvaginalnom ultrasonografijom. Ovim praćenjem procjenjuju se razvoj folikula, broj folikula, odgovor jajnika na liječenje, kao i debljina i izgled endometrija. 

Estradiol i mjerenja drugih hormona: U nekim protokolima liječenja, uz razvoj folikula, procjenjuje se i nivo estradiola u krvi. Kada je potrebno, mogu se mjeriti i progesteron i drugi hormoni. 

Rade li se testovi krvne grupe u vantjelesnoj oplodnji? 

Krvna grupa i Rh faktor su izuzetno važni u pogledu trudnoće i akušerskog praćenja. Uz to, traže se i osnovni testovi krvi, kao što je kompletna krvna slika, kojima se procjenjuje opšte zdravstveno stanje pacijentkinje. Ako postoji sumnja na bolest štitne žlijezde, dijabetes, anemiju ili neku drugu sistemsku bolest, planiraju se dodatni testovi prema medicinskoj anamnezi pacijentkinje, kako bi se utvrdila stanja koja mogu utjecati na trudnoću. 

Rade li se testovi na infekcije prije vantjelesne oplodnje? 

Prije početka liječenja vantjelesnom oplodnjom, mogu se tražiti testovi krvi radi otkrivanja postojanja određenih infekcija. Ovo je važno kako za procjenu zdravstvenog stanja pacijenta, tako i za primjenu potrebnih sigurnosnih i laboratorijskih procedura tokom postupaka potpomognute reprodukcije. 

Zavisno od stanja pacijenta, radi se skrining na infekcije kao što su HIV, hepatitis B, hepatitis C i sifilis. U potrebnim slučajevima, u okviru planiranja trudnoće, mogu se razmatrati i procjene imunosti na rubeolu, imunosti na varičelu, ili na druge infekcije.

Rade li se genetski testovi prije vantjelesne oplodnje? 

Genetski testovi se mogu raditi zbog porodične anamneze para, postojanja genetske bolesti ili hromosomskih poremećaja u prethodnim trudnoćama, ponavljanih gubitaka trudnoće, izraženog muškog faktora neplodnosti ili drugih kliničkih nalaza. Posebno se kod nekih parova mogu tražiti hromosomske analize roditelja, kao što je analiza karyotipa. 

Ako se zna da par nosi određenu nasljednu bolest, mogu se planirati metode kao što je PGT-M, kojima se embrioni procjenjuju u pogledu te bolesti. 

Je li obavezno uraditi testove za liječenje vantjelesnom oplodnjom?

Zahtjevi za testovima se razlikuju kod pacijentkinje mlađe dobi, koja ima redovne menstruacije, kod koje ne postoji izražen uzrok neplodnosti i čije su osnovne procjene normalne, u odnosu na pacijentkinju starije dobi, sa smanjenom ovarijalnom rezervom, koja je prethodno imala neuspješne pokušaje IVF-a ili u čijoj porodici postoji poznata genetska bolest. Zbog toga nije obavezno da svaka pacijentkinja uradi sve testove. Kako izvođenje velikog broja testova istovremeno ne znači nužno precizniju procjenu za svaku pacijentkinju, preporučuju se samo testovi koji odgovaraju kliničkim potrebama. 

Često postavljana pitanja o testovima koji se rade u vantjelesnoj oplodnji

Mogu li se kontrolisati hromosomi embrija u vantjelesnoj oplodnji?

Kod odgovarajućih pacijenata, PGT-A metodom se embrioni mogu procijeniti u pogledu nepravilnosti u broju hromosoma. Međutim, ovaj test ne isključuje sve genetske bolesti i nije potrebno da se rutinski primjenjuje kod svakog pacijenta koji se liječi vantjelesnom oplodnjom.

Kada se radi beta-hCG u vantjelesnoj oplodnji? 

Test beta-hCG se radi nakon transfera embrija radi procjene je li trudnoća nastupila. Vrijeme testa određuje ljekar prema danu razvoja embrija.

Koliko koštaju genetski testovi u vantjelesnoj oplodnji?

Cijena genetskog testa u vantjelesnoj oplodnji zavisi od vrste testa koji se radi i broja embriona koji se ispituju. Na primjer, PGT-A, kojim se procjenjuje broj hromosoma, i PGT-M, kojim se istražuje određena nasljedna bolest, nisu u istom opsegu. PGT-M, kada je potreban, može zahtijevati i posebnu pripremu i genetsku analizu prilagođenu pacijentu. 

Koji se test radi nakon transfera embrija? 

Nakon transfera embrija, radi se test beta-hCG u krvi kako bi se utvrdilo je li nastupila trudnoća. 

Rade li se hormonski testovi prije postupka vantjelesne oplodnje?

Da. Prije početka liječenja vantjelesnom oplodnjom procjenjuje se hormonski status žene. Zavisno od stanja pacijentkinje, mogu se ispitivati hormoni kao što su AMH, FSH, LH i estradiol. Kada je potrebno, u procjenu se mogu uključiti i drugi hormoni, kao što su funkcija štitne žlijezde ili prolaktin. 

Je li potreban snimak materice u vantjelesnoj oplodnji?

Nije obavezno da se svakoj pacijentkinji prije vantjelesne oplodnje radi snimak materice. Snimak materice se koristi posebno za procjenu da li su tube prohodne i za procjenu određenih strukturnih problema unutar materice.

Utječe li rezultat testa sperme na metod liječenja? 

Da, može utjecati. U procjeni prije vantjelesne oplodnje, analiza sperme muškarca je najmanje jednako važna kao i procjena žene.

Mogu li rezultati testova promijeniti protokol liječenja vantjelesnom oplodnjom? 

Da. Cilj u liječenju vantjelesnom oplodnjom nije primijeniti isti lijek i isti protokol svima, već izraditi plan liječenja koji odgovara karakteristikama pacijenta. 

Provjeravaju li se jajovodi prije vantjelesne oplodnje? 

Procjena jajovoda može biti važna za utvrđivanje uzroka neplodnosti. Međutim, s obzirom da nije potrebno koristiti Fallopijeve tube za formiranje embrija u liječenju vantjelesnom oplodnjom, procjena prohodnosti tuba nema isti klinički značaj kod svakog pacijenta.