Zašto Se Radi Test Opterećenja Šećerom U Trudnoći I Kada Se Izvodi?

Test opterećenja šećerom u trudnoći, poznat i kao oralni test tolerancije glukoze (OGTT), je test koji se primjenjuje s ciljem procjene poremećaja metabolizma glukoze i gestacijskog dijabetesa koji se mogu javiti tokom trudnoće. Tokom testa se konzumira tečnost koja sadrži određenu količinu glukoze, a putem uzoraka krvi uzetih u određenim vremenskim intervalima procjenjuje se kako tijelo obrađuje glukozu.

Šta je test opterećenja šećerom u trudnoći?

Test opterećenja šećerom u trudnoći je procjena nivoa šećera u krvi koja se primjenjuje s ciljem istraživanja gestacijskog dijabetesa (dijabetesa u trudnoći) koji se može javiti tokom trudnoće. 

U ovom testu, nakon konzumiranja tečnosti koja sadrži određenu količinu glukoze, uzimaju se uzorci krvi u određenim vremenskim razmacima kako bi se procijenilo koliko efikasno tijelo koristi šećer i da li su nivoi šećera u krvi u okviru normalnih granica.

Kako trudnoća odmiče, određeni hormoni koji se luče iz placente mogu smanjiti djelovanje insulina i uzrokovati povećanu insulinsku rezistenciju. Kada tijelo trudnice ne može na adekvatan način odgovoriti na ovu promjenu, nivo šećera u krvi se može povećati. 

Kako gestacijski dijabetes najčešće ne izaziva izražene simptome, test opterećenja šećerom pomaže u ranom otkrivanju rizika i omogućava bliže praćenje trudnoće u interesu i majke i bebe.

Zašto se radi test opterećenja šećerom u trudnoći?

Osnovni cilj testa opterećenja šećerom je otkrivanje povišenog nivoa šećera u krvi koji se javlja tokom trudnoće i koji može napredovati bez simptoma. Rano otkrivanje gestacijskog dijabetesa omogućava praćenje nivoa šećera u krvi majke, regulisanje prehrane i, ako je potrebno, izradu odgovarajućeg plana liječenja.

Testom se posebno žele procijeniti sljedeća stanja:

• Utvrđivanje intolerancije glukoze koja se razvija tokom trudnoće
• Procjena rizika od gestacijskog dijabetesa
• Izrada plana praćenja koji će pomoći u smanjenju rizika za majku i bebu vezanih za trudnoću
• Identifikacija trudnica kojima će možda biti potrebno praćenje nivoa šećera u krvi
• Doprinos personaliziranom planiranju praćenja porođaja i trudnoće

Drzanje gestacijskog dijabetesa pod kontrolom može pomoći u smanjenju nekih komplikacija kod majke i novorođenčeta koje se mogu javiti tokom trudnoće.

U kojim sedmicama trudnoće se radi test opterećenja šećerom?

Standardni period skrininga je uglavnom od početka 24. do kraja 28. sedmice. Vrijeme testiranja može biti pomjereno na raniji datum od strane specijaliste ginekologije i akušerstva, u zavisnosti od anamneze trudnoće, zdravstvenog stanja majke, anamneze gestacijskog dijabetesa u prethodnim trudnoćama i postojećih faktora rizika.

Posebno kod osoba koje su u prethodnoj trudnoći imale gestacijski dijabetes, može se razmotriti ranija procjena, a i ako je prvi rezultat normalan, može se planirati ponovno testiranje u narednim sedmicama.

Kako se radi test opterećenja šećerom?

Primjena testa varira u zavisnosti od odabranog protokola skrininga za gestacijski dijabetes. Danas se mogu koristiti jednostepeni OGTT sa 75 grama glukoze ili dvostepeni test skrininga sa 50 grama glukoze, a kada je potrebno i OGTT sa 100 grama glukoze.

Kod dvostepene metode, postupak se obično odvija na sljedeći način:

• Prvo se pije tečnost koja sadrži 50 grama glukoze.
• Nakon približno 1 sat mjeri se nivo šećera u krvi.
• Ako je rezultat iznad određene granice za skrining, može se planirati OGTT sa 100 grama glukoze u dijagnostičke svrhe.
• Kod testa sa 100 grama, uzorci krvi se uzimaju natašte i u određenim satima nakon unosa glukoze.
• Kod jednostepene metode, nakon gladovanja se daje 75 grama glukoze; procjenjuju se vrijednosti glukoze u krvi natašte, nakon 1. i nakon 2. sata.

Koliko traje test opterećenja šećerom?

Trajanje testa varira u zavisnosti od primijenjene metode. Test skrininga sa 50 grama glukoze traje približno 1 sat, OGTT sa 75 grama otprilike 2 sata, a OGTT sa 100 grama, zajedno sa postupkom uzimanja uzoraka krvi, može trajati oko 3 sata ili duže.

Ukupno vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi može biti nešto duže od trajanja samog testa, zbog pripreme, uzimanja prvog uzorka krvi i laboratorijskih procedura.

Koja je razlika između testa opterećenja šećerom od 50 grama i 75 grama?

Test sa 50 grama glukoze se najčešće koristi kao test skrininga i obično ne zahtijeva gladovanje. OGTT sa 75 grama se, u određenim smjernicama i centrima, koristi u okviru jednostepenog pristupa skrining-dijagnoza i zahtijeva gladovanje.

Osnovne razlike se mogu sažeti na sljedeći način:

Metoda koja će se koristiti može se odrediti prema kliničkom protokolu koji primjenjuje zdravstvena ustanova.

Koja je razlika između OGTT sa 75 grama i OGTT sa 100 grama?

OGTT sa 75 grama se najčešće koristi u jednostepenom pristupu, dok se OGTT sa 100 grama obično primjenjuje kao drugi korak dvostepenog pristupa kod trudnica kojima je test skrininga sa 50 grama pokazao povišenu vrijednost.

Kod testa sa 75 grama obično se procjenjuju vrijednosti natašte, nakon 1. i nakon 2. sata. Kod testa sa 100 grama, uz vrijednost natašte, mogu se vršiti i mjerenja nakon 1., 2. i 3. sata.

Koja je razlika između jednostepenog i dvostepenog skrininga GDM-a?

U jednostepenom pristupu, nakon gladovanja se obično primjenjuje OGTT sa 75 grama glukoze i procjenjuju se utvrđene vrijednosti glukoze. U dvostepenom pristupu se prvo radi test skrininga sa 50 grama glukoze; ako je rezultat povišen, nastavlja se s procjenom pomoću OGTT-a sa 100 grama.

Oba pristupa se koriste u kliničkoj praksi. Koja metoda će se preferirati može varirati u zavisnosti od protokola ustanove i procjene ljekara koji prati trudnicu.

Koliki treba da bude rezultat testa opterećenja šećerom?

Granične vrijednosti koje se koriste za tumačenje rezultata variraju u zavisnosti od primijenjenog protokola testiranja. Zbog toga se rezultati testa skrininga sa 50 grama, OGTT-a sa 75 grama i OGTT-a sa 100 grama ne procjenjuju prema istim graničnim vrijednostima.

U često korištenom jednostepenom pristupu OGTT-a sa 75 grama, vrijednosti se mogu procijeniti na sljedeći način:

U ovom pristupu, dostizanje ili prekoračenje jedne od graničnih vrijednosti može se smatrati dijagnostičkim pokazateljem gestacijskog dijabetesa. 

S druge strane, u različitim smjernicama, a posebno u protokolu OGTT-a sa 100 grama, mogu se koristiti drugačije granične vrijednosti i dijagnostička pravila. Zbog toga, laboratorijski rezultat obavezno treba procijeniti ljekar koji je naručio test, prema protokolu koji se primjenjuje.

Kod testa skrininga sa 50 grama, mnogi centri za 1. sat koriste različite granične vrijednosti skrininga u rasponu od 130 do 140 mg/dL. Povišena vrijednost na skriningu sama po sebi ne znači uvijek dijagnozu gestacijskog dijabetesa i može zahtijevati dodatnu procjenu.

Je li test opterećenja šećerom u trudnoći siguran?

OGTT je jedna od standardnih metoda koja se dugo koristi u procjeni gestacijskog dijabetesa. U testu se daje kontrolisana i određena količina glukoze, a odgovor nivoa šećera u krvi se mjeri tokom određenog vremenskog perioda. 

Postojeće kliničke smjernice preporučuju OGTT kao jednu od metoda koje se koriste u procjeni gestacijskog dijabetesa u trudnoći.

Tokom testa, kod nekih osoba se može javiti privremena mučnina, vrtoglavica ili osjećaj nelagode. Prikladnost testa za trudnicu, u zavisnosti od njenog zdravstvenog stanja, procjenjuje ljekar po potrebi.

Da li test opterećenja šećerom štetiti majci ili bebi?

Ne postoje dokazi da testovi tolerancije glukoze, primijenjeni u okviru standardnih protokola, uzrokuju trajnu štetu majci ili bebi; naprotiv, OGTT je jedna od metoda koja se, prema međunarodnim smjernicama, koristi u procjeni dijabetesa u trudnoći.

Zbog unesene glukoze tokom testa mogu se javiti kratkotrajne tegobe kao što su mučnina, znojenje ili slabost. Trudnice koje imaju određeni zdravstveni problem treba da o tome obavijeste svog ljekara prije testa.

Jede li se nešto prije testa opterećenja šećerom?

To ovisi o vrsti testa. Test skrininga sa 50 grama glukoze obično ne zahtijeva gladovanje, ali prije OGTT-a sa 75 grama i 100 grama obično se traži gladovanje od najmanje 8 sati.

Prije testa treba se pridržavati uputa za pripremu koje dobijete od zdravstvene ustanove. Pravila u vezi s unosom vode također mogu varirati zavisno od centra.

Mogu li se javiti nuspojave nakon testa?

Nakon testa opterećenja šećerom se ne očekuju ozbiljne nuspojave. Ipak, zbog konzumiranja koncentrovane tečnosti koja sadrži glukozu, može se javiti privremena mučnina, nelagoda u želucu, vrtoglavica ili slabost.

Na mjestu uzimanja uzorka krvi može se javiti blaga osjetljivost ili modrica. Ako su tegobe izražene ili dugotrajne, treba obavijestiti zdravstvenog radnika.

Šta treba učiniti ako je rezultat testa opterećenja šećerom povišen?

Ako je prvi urađeni test bio test skrininga, povišen rezultat ne mora direktno značiti dijagnozu gestacijskog dijabetesa. Na primjer, ako je test skrininga sa 50 grama pokazao povišenu vrijednost, ljekar može, nakon procjene, planirati dijagnostički test kao što je OGTT sa 100 grama.

Ako dijagnostički test potvrdi gestacijski dijabetes, formira se plan praćenja šećera u krvi i program liječenja prikladan za trudnoću.

Je li potrebno da svaka pacijentica s gestacijskim dijabetesom koristi insulin?

Ne. Nije svakoj trudnici kojoj je dijagnosticiran gestacijski dijabetes potreban insulin. Kod nekih trudnica se cilj može postići regulacijom prehrane, odgovarajućom fizičkom aktivnošću i praćenjem nivoa šećera u krvi; u slučajevima kada se cilj ne postigne, ljekar može razmotriti dodatnu terapiju.

Osnovni faktor koji određuje potrebu za liječenjem su vrijednosti glukoze dobijene redovnim mjerenjima, kao i praćenje stanja majke i bebe.

Koje rizike dijabetes u trudnoći može predstavljati za majku?

Nekontrolisani gestacijski dijabetes može biti povezan s hipertenzivnim problemima tokom trudnoće i nekim komplikacijama vezanim za porođaj. Pored toga, anamneza gestacijskog dijabetesa zahtijeva praćenje u narednim godinama u pogledu poremećaja metabolizma glukoze.

Zbog toga, redovno praćenje nakon postavljanja dijagnoze ima veliki značaj i za trenutnu trudnoću i za dugoročno zdravlje.

Kako gestacijski dijabetes može utjecati na bebu?

Povišen nivo glukoze u krvi majke može povećati količinu glukoze koja preko placente prelazi na bebu. Kao odgovor na to, beba proizvodi više insulina, što može doprinijeti bržem rastu i povećanju porođajne težine.

Kod nekih beba nakon porođaja može biti potrebno pažljivo praćenje zbog niskog nivoa šećera u krvi. Nivo rizika je direktno povezan s kontrolom glukoze kod majke i drugim karakteristikama trudnoće.

Da li dijabetes u trudnoći uzrokuje da beba bude velika?

Gestacijski dijabetes, posebno kada nivo šećera u krvi nije dovoljno kontrolisan, može povećati mogućnost da beba bude veća u odnosu na sedmicu trudnoće. Ovo stanje se naziva fetalna makrozomija i može se uzeti u obzir pri planiranju porođaja.

Međutim, nije svaka beba trudnice kojoj je dijagnosticiran gestacijski dijabetes izložena prekomjernom rastu. Redovno praćenje pomaže u smanjenju rizika.

Povećava li dijabetes u trudnoći rizik od prijevremenog porođaja?

Kada je gestacijski dijabetes udružen s nekim komplikacijama trudnoće, vjerovatnost prijevremenog porođaja se može povećati. Rizik varira u zavisnosti od nivoa kontrole šećera u krvi, razvoja bebe i pratećih problema u trudnoći.

Zbog toga, vrijeme porođaja se ne određuje samo na osnovu dijagnoze gestacijskog dijabetesa, nego uzimajući u obzir cjelokupno stanje trudnoće.

Utječe li dijabetes u trudnoći na porođaj?

Gestacijski dijabetes može utjecati na plan porođaja u situacijama kada je beba veća od očekivanog ili kada nivo šećera u krvi nije dovoljno kontrolisan. 

Način i vrijeme porođaja se određuju uzimajući u obzir procijenjenu težinu bebe, zdravlje majke, kontrolu glukoze i opstetrički pregled. Postojanje gestacijskog dijabetesa sam po sebi ne znači da će porođaj biti carskim rezom.

Prolazi li dijabetes u trudnoći nakon porođaja?

Kod gestacijskog dijabetesa, nivo šećera u krvi se kod većine osoba vraća u normalu nakon porođaja, jer se gube hormonski efekti placente koji su tokom trudnoće povećavali insulinsku rezistenciju. 

Ipak, anamneza gestacijskog dijabetesa je značajan faktor rizika koji pokazuje povećan rizik od razvoja dijabetesa tipa 2 u narednim godinama. Zbog toga, iako se nivo šećera u krvi vrati u normalu, ne treba zanemariti kontrolu nakon porođaja i dugoročno praćenje.

Povećava li dijabetes u trudnoći rizik od dijabetesa tipa 2 u budućnosti?

Da. Kod osoba s anamnezom gestacijskog dijabetesa, mogućnost razvoja dijabetesa tipa 2 u narednim godinama je veća u odnosu na osobe koje nisu imale gestacijski dijabetes. Zbog toga se osobama s anamnezom dijabetesa u trudnoći preporučuje redovan doživotni skrining dijabetesa.

Zdravo upravljanje tjelesnom težinom, uravnotežena prehrana, fizička aktivnost i redovna metabolička procjena su od velike važnosti u dugoročnom praćenju.

Treba li ponovo raditi test šećera nakon porođaja?

Da. Preporučuje se da se osobe koje su imale gestacijski dijabetes ponovo procijene OGTT-om sa 75 grama u periodu od 4 do 12 sedmica nakon porođaja. 

Čak i ako je prva procjena normalna, preporučuje se skrining za dijabetes ili predijabetes svake 1 do 3 godine u narednom periodu. Ovo praćenje pomaže u procjeni da li je poremećaj metabolizma glukoze koji se javio tokom trudnoće trajan.

Često postavljana pitanja o testu opterećenja šećerom u trudnoći

Je li obavezno raditi test opterećenja šećerom tokom trudnoće?

Da li će se raditi skrining na gestacijski dijabetes i koja metoda će se koristiti treba se procijeniti zajedno s ljekarom koji prati trudnoću. Kako gestacijski dijabetes najčešće ne izaziva simptome, međunarodne smjernice preporučuju skrining u odgovarajućim sedmicama trudnoće.

Šta se dešava ako se ne radi test opterećenja šećerom?

Ako se test ne radi, otkrivanje gestacijskog dijabetesa koji ne izaziva simptome može se odgoditi. Zbog toga je važno da trudnice koje ne žele raditi test razgovaraju sa specijalistom ginekologije i akušerstva o alternativnim opcijama procjene i praćenja.

Može li se dijabetes u trudnoći otkriti bez OGTT-a?

Kod nekih trudnica, izraženo povišene vrijednosti glukoze u krvi natašte ili nasumično mjerene mogu zahtijevati dodatnu procjenu za dijabetes, ali OGTT ima važno mjesto u standardnom skriningu gestacijskog dijabetesa. Nepostojanje simptoma samo po sebi ne isključuje bolest.

Može li šećer u krvi natašte zamijeniti OGTT?

Mjerenje glukoze natašte je vrijedno mjerenje, ali ne može u svim slučajevima zamijeniti OGTT prilikom procjene gestacijskog dijabetesa u 24-28. sedmici trudnoće. Jer kod nekih trudnica, iako je vrijednost natašte normalna, vrijednosti nakon unosa glukoze mogu biti povišene.

Može li se HbA1c koristiti umjesto testa opterećenja šećerom u trudnoći?

HbA1c može pomoći, posebno u ranom periodu trudnoće, u procjeni već postojećeg dijabetesa, ali se ne smatra direktnom alternativom OGTT-u koji se radi u standardnom skriningu gestacijskog dijabetesa u 24-28. sedmici. Svrha korištenja testova i njihova pouzdanost u periodu trudnoće se razlikuju.

Ispituje li se dijabetes u trudnoći u prvom trimestru?

Kod osoba sa visokim rizikom od dijabetesa, poremećaj nivoa šećera u krvi se može istražiti već na prvom prenatalnom pregledu. 

Međutim, normalan rezultat u ranom periodu ne znači da se gestacijski dijabetes neće razviti u narednim sedmicama trudnoće; u potrebnim slučajevima se skrining ponavlja u 24-28. sedmici.

Kada se radi test osobama koje su imale dijabetes u prethodnoj trudnoći?

Kod osoba koje su u prethodnoj trudnoći imale gestacijski dijabetes, procjena se može izvršiti ranije od standardnog perioda skrininga. Ako je rani test normalan, može se preporučiti ponovni OGTT između 24. i 28. sedmice.

Je li potreban raniji test za trudnice koje u porodici imaju dijabetes?

Postojanje dijabetesa kod srodnika prvog stepena je jedan od faktora rizika za gestacijski dijabetes. Zbog toga se kod trudnica s porodičnom anamnezom, prema procjeni ljekara, može razmotriti ispitivanje metabolizma glukoze prije standardnog perioda.

Može li se test opterećenja šećerom radi u višeplodnoj trudnoći?

Višeplodna trudnoća sama po sebi nije prepreka za izvođenje OGTT-a. Potrebu za testom procjenjuje ljekar, uzimajući u obzir sedmicu trudnoće, zdravstveno stanje majke i prateće faktore rizika.

Šta učiniti ako se tokom testa javi mučnina ili povraćanje?

Koncentrovana tečnost koja sadrži glukozu kod nekih osoba može uzrokovati mučninu. Ako dođe do povraćanja, to može utjecati na validnost testa, pa to treba prijaviti medicinskom osoblju, a klinička procjena će odrediti da li je potrebno ponoviti test.