Imunologija i alergijske bolesti su grana medicine koja proučava poremećaje imunološkog sistema, odbrambenog mehanizma organizma, koji nastaju usljed genetskih ili okolišnih faktora, kao i reakcije preosjetljivosti i imunodeficijencije. Ova oblast dijagnosticira abnormalne reakcije organizma na brojne vanjske faktore, od polena i lijekova do hrane i kućne prašine, kao i stanja u kojima imunološki sistem napada vlastita tkiva, te upravlja procesima njihovog liječenja.
Šta su imunologija i alergijske bolesti?
Imunologija i alergijske bolesti su grana medicine koja proučava funkcioniranje imunološkog sistema, odbrambenog mehanizma organizma, njegove pretjerane reakcije uzrokovane genetskim ili okolišnim faktorima te slabosti odbrambenog sistema. U osnovi se bavi dijagnostikom i liječenjem odgovora imunološkog sistema na mikroorganizme, kao i nepravilnih reakcija na polen, prašinu ili hranu.
Odjel za imunologiju i alergijske bolesti putem sveobuhvatnih testova prati i liječi hronična stanja poput astme, rinitisa i imunodeficijencije koja se mogu javiti i u djetinjstvu i u odrasloj dobi. Održavanje ravnoteže imunološkog sistema od ključne je važnosti kako za zaštitu organizma od vanjskih prijetnji tako i za sprečavanje oštećenja vlastitih tkiva.
Koje bolesti liječi Odjel za imunologiju i alergijske bolesti?
Odjel za imunologiju i alergijske bolesti bavi se širokim spektrom kliničkih stanja koja nastaju kao rezultat aktivacije imunološkog sistema. Ove bolesti uglavnom karakteriziraju ponavljajući simptomi koji smanjuju kvalitet života. Bolesti kojima se bavi Odjel za imunologiju i alergijske bolesti uključuju:
- Alergijski rinitis (peludna groznica): Hronični je upalni proces nosne sluznice koji nastaje kao reakcija na polen, grinje kućne prašine ili dlaku kućnih ljubimaca.
- Alergijska astma: Stanje u kojem se disajni putevi sužavaju usljed osjetljivosti na alergene, što uzrokuje otežano disanje.
- Urtikarija (koprivnjača) i angioedem: Manifestiraju se svrbežnim osipom na koži i oticanjem dubljih tkiva.
- Atopijski dermatitis (ekcem): Hronični poremećaj kožne barijere praćen svrbežom, koji najčešće počinje u djetinjstvu.
- Alergije na hranu: Nastaju kao imunološke reakcije na namirnice kao što su mlijeko, jaja, kikiriki ili morski plodovi.
- Alergije na lijekove: Neočekivane su reakcije na antibiotike, lijekove protiv bolova ili anestetike.
- Imunodeficijencije: Stanja čestih i teških infekcija koja nastaju usljed oslabljenog imunološkog sistema.
- Anafilaksija (alergijski šok): Teška, sistemska alergijska reakcija koja se razvija veoma brzo i može ugroziti život.
Šta uzrokuje alergije i koji su njihovi simptomi?
Alergija nastaje kada imunološki sistem bezopasne supstance pogrešno prepozna kao prijetnju. Genetska predispozicija (atopija), zagađenje okoliša i pretjerano sterilni životni uslovi među glavnim su faktorima koji doprinose razvoju alergijskih reakcija. Najčešći simptomi alergijskih reakcija su:
- Simptomi respiratornog sistema: Napadi kihanja, začepljen nos, vodenasti iscjedak iz nosa, hronični kašalj i zviždanje pri disanju.
- Kožni simptomi: Rasprostranjen svrbež, crvenilo, otok, suhoća i perutanje kože.
- Simptomi na očima: Suzenje, crvenilo, peckanje i intenzivan svrbež očiju.
- Simptomi probavnog sistema: Posebno kod alergija na hranu mogu se javiti bolovi u stomaku, mučnina, povraćanje ili proljev.
Koje su dijagnostičke metode za imunološke i alergijske bolesti?
Za izradu odgovarajućeg plana liječenja potrebno je precizno identificirati alergen i izmjeriti parametre imunološkog sistema. Ljekari specijalisti postavljaju dijagnozu kombinovanjem kliničke anamneze pacijenta sa savremenim laboratorijskim metodama. Glavne dijagnostičke i testne metode koje se koriste na Odjelu za imunologiju i alergijske bolesti su:
- Kožni prick test: Najčešće korištena metoda pri kojoj se male količine uobičajenih alergena nanose na kožu.
- Patch test (epikutani test): Posebno se koristi kod kontaktnog ekcema, a zasniva se na postavljanju flastera s alergenima na leđa tokom 48–72 sata.
- Specifični IgE testovi iz krvi: Omogućavaju mjerenje nivoa antitijela specifičnih za određeni alergen u krvi.
- Testovi plućne funkcije (PFT): Kod pacijenata kod kojih se sumnja na astmu mjere kapacitet pluća i stepen suženja disajnih puteva.
- Oralni provokacijski testovi hranom: Postupak u kojem se sumnjiva namirnica pacijentu daje pod kontroliranim uslovima uz praćenje reakcije.
- Nivoi imunoglobulina: Laboratorijska analiza količine IgG, IgA, IgM i IgE u krvi.
Koje su metode liječenja u imunologiji i alergologiji?
Liječenje imunoloških i alergijskih bolesti zasniva se na kontroli simptoma i smanjenju preosjetljivosti imunološkog sistema. Osnovno pravilo liječenja jeste da se pacijent, koliko god je moguće, udalji od identificiranog alergena. Glavne metode liječenja koje se primjenjuju na Odjelu za imunologiju i alergijske bolesti su:
- Izbjegavanje alergena (eliminacija): Identificiranu hranu ili okolišni faktor potrebno je ukloniti iz životnog okruženja.
- Farmakološko liječenje: Simptomi se mogu ublažiti antihistaminicima, sprejevima za nos (kortikosteroidima) i lijekovima za astmu.
- Imunoterapija (vakcina protiv alergije): Postupak u kojem se alergen na koji je pacijent osjetljiv daje organizmu u postepeno rastućim dozama kako bi se imunološki sistem navikao na tu supstancu.
- Biološki lijekovi: Ciljane terapije koje se koriste kod teške astme ili hronične urtikarije koje ne odgovaraju na standardno liječenje.
Šta učiniti u slučaju alergijskog šoka (anafilaksije)?
Anafilaksija je najteža alergijska reakcija koja se može razviti u roku od nekoliko minuta i zahvatiti vitalne organe. Ubod pčele, određeni lijekovi ili namirnice poput lješnjaka i kikirikija mogu izazvati anafilaktički šok. U slučaju alergijskog šoka (anafilaksije) potrebno je poduzeti sljedeće ključne korake:
- Potrebno je pozvati hitnu pomoć. Bez odlaganja treba kontaktirati broj 112 ili najbližu zdravstvenu ustanovu.
- Treba primijeniti autoinjektor adrenalina. Ako pacijent kod sebe ima prethodno propisani adrenalinski autoinjektor, treba ga primijeniti u područje natkoljenice.
- Potrebno je pravilno pozicionirati pacijenta. Pacijenta treba položiti na leđa, a noge podići približno 30 cm iznad podloge.
- Potrebno je pratiti vitalne znakove. Disanje i puls treba kontinuirano kontrolirati i osigurati da pacijent ne ostane sam.
Često postavljana pitanja o imunologiji i alergijskim bolestima
Da li se alergijski test radi natašte?
Za kožne alergijske testove uglavnom nije potrebno biti natašte, ali kod krvnih testova treba slijediti preporuke ljekara.
Treba li prekinuti uzimanje lijekova prije alergijskog testa?
Budući da antihistaminici mogu uticati na rezultate testiranja, obično ih je potrebno prestati uzimati 7–10 dana prije testa.
Da li je alergija genetska bolest?
Da. Prisustvo alergijske bolesti kod majke ili oca značajno povećava rizik od pojave alergije kod djeteta.
Koliko traje alergijska imunoterapija (vakcina protiv alergije)?
Kako bi se postigla djelotvorna desenzibilizacija, liječenje alergijskom imunoterapijom obično traje između 3 i 5 godina.
Kada se može uraditi alergijski test kod beba?
Kod alergija na hranu testiranje se može provoditi u bilo kojoj dobi, počevši od dojenačkog perioda; ne postoji određena dobna granica za testiranje.
Može li sezonska alergija prerasti u astmu?
Kod neliječenog alergijskog rinitisa postoji veći rizik od razvoja astme usljed zahvatanja donjih disajnih puteva.
Zbog kojih simptoma treba posjetiti Odjel za imunologiju?
Odjelu za imunologiju i alergijske bolesti treba se obratiti u slučaju čestih ponavljajućih infekcija, hroničnog curenja iz nosa, dugotrajnog kašlja i svrbežnih osipa na koži.