Infektivne Bolesti I Klinička Mikrobiologija

Infektivne bolesti i klinička mikrobiologija grane su medicine koje se bave dijagnozom, liječenjem i prevencijom bolesti uzrokovanih mikroorganizmima koji ulaze u tijelo. Ove specijalnosti pružaju zdravstvene usluge za širok raspon bolesti, od gripe i HIV-a/AIDS-a do upale pluća i malarije.

Šta su infektivne bolesti i klinička mikrobiologija?

Infektivne bolesti i klinička mikrobiologija su medicinske discipline koje se bave dijagnozom, liječenjem i prevencijom bolesti uzrokovanih mikroorganizmima (bakterije, virusi, gljivice, paraziti) koji ugrožavaju ljudsko zdravlje. Ove dvije oblasti rade zajedno u komplementarnoj saradnji radi razumijevanja, kontrole i liječenja infekcija koje ugrožavaju ljudsko zdravlje.

Specijalisti infektivnih bolesti dijagnosticiraju i liječe bolesti uzrokovane tim mikroorganizmima i poduzimaju potrebne mjere za zaštitu zdravlja pacijenata. Također razvijaju strategije za sprječavanje širenja zaraznih bolesti.

Klinička mikrobiologija je oblast koja uključuje pregled mikroorganizama u laboratorijskim uslovima radi prepoznavanja uzročnika bolesti. Klinički mikrobiolozi prepoznaju vrstu mikroorganizma koji uzrokuje bolest i pomažu u odabiru primjerenih metoda liječenja. Ove dvije oblasti imaju ključnu, komplementarnu ulogu u osiguravanju da se infekcije tačno dijagnosticiraju i djelotvorno liječe.

Čime se bave infektivne bolesti i klinička mikrobiologija?

Infektivne bolesti i klinička mikrobiologija imaju posebno važnu ulogu u borbi protiv zaraznih bolesti. Specijalisti infektivnih bolesti prepoznaju zdravstvene probleme kod pacijenata uzrokovane mikroorganizmima, dok klinički mikrobiolozi u laboratorijskim uslovima prepoznaju patogene koji pokreću te bolesti.

Glavne bolesti kojima se bave infektivne bolesti i klinička mikrobiologija su sljedeće:

• Sve bolesti praćene povišenom temperaturom: razne zarazne bolesti mogu biti praćene povišenom temperaturom, uključujući bakterijske, virusne, gljivične i parazitarne bolesti.
• Hepatitis A, hepatitis B, hepatitis C i drugi virusi hepatitisa: to su virusne infekcije koje zahvataju jetru. U ovu grupu mogu se uključiti i hepatitis D i E.
• Proljev: bolest uzrokovana bakterijskim, virusnim ili parazitarnim infekcijama, koja se posebno prenosi vodom i hranom.
• AIDS (HIV infekcija): virus humane imunodeficijencije (HIV) je infekcija koja slabi imunološki sistem.
• Prehlada i gripa: to su virusne infekcije koje zahvataju gornji dišni put, obično uzrokovane virusom gripe.
• Infekcije kože i mekih tkiva: to su bakterijske infekcije koje zahvataju potkožna tkiva i kožu, poput celulitisa i apscesa.
• Bolesti koje uzrokuju osip: virusne bolesti poput ospica, vodenih kozica i rubeole odlikuju se osipom.
• Trovanje hranom: bolest uzrokovana bakterijama i toksinima, koja se prenosi kontaminiranom hranom i pićem.
• Parazitarne bolesti: bolesti poput malarije i amebne dizenterije infekcije su uzrokovane parazitima.
• Sistemske gljivične infekcije: to su gljivične infekcije koje se mogu proširiti cijelim tijelom; naprimjer infekcije uzrokovane rodovima Candida i Aspergillus.
• Meningitis: infekcija ovojnica koje okružuju mozak i kičmenu moždinu, obično uzrokovana bakterijama ili virusima.
• Upala pluća: infekcija pluća, najčešće uzrokovana bakterijskim, virusnim ili gljivičnim uzročnicima.
• Tuberkuloza (TBC): infekcija koja zahvata pluća, uzrokovana bakterijom Mycobacterium tuberculosis.
• Infekcija Zika virusom: virusna infekcija koju prenose komarci i koja može imati ozbiljne posljedice kod trudnica.
• Bjesnilo: smrtonosna infekcija uzrokovana virusom bjesnila koja zahvata centralni nervni sistem.
• Ospice: zarazna virusna bolest uzrokovana virusom ospica, koja se odlikuje osipom i povišenom temperaturom.

Koje se pretrage izvode na Odjeljenju infektivnih bolesti i kliničke mikrobiologije?

Odjeljenje infektivnih bolesti i kliničke mikrobiologije provodi razne pretrage kako bi se utvrdilo jesu li pacijenti oboljeli od zaraznih bolesti i odabrale primjerene metode liječenja. Ove pretrage se koriste za utvrđivanje kako mikroorganizmi ulaze u tijelo i koje bolesti uzrokuju. Glavne pretrage koje se izvode su sljedeće:

• Hemokultura: ova pretraga uključuje uzgoj mikroorganizama iz uzorka krvi radi otkrivanja bakterijskih infekcija. Koristi se posebno u otkrivanju infekcija koje su se proširile u krvotok.
• Urinokultura: ova pretraga se izvodi radi otkrivanja bakterijskih infekcija u uzorku mokraće koji se koristi za dijagnozu infekcija mokraćnih puteva.
• PCR test (lančana reakcija polimeraze): pretraga koja se koristi za otkrivanje genetskog materijala virusa i bakterija. Često se koristi u dijagnozi HIV-a, tuberkuloze i drugih virusnih infekcija.
• Testovi antitijela: ova pretraga se koristi za otkrivanje antitijela koja imunološki sistem proizvodi kao odgovor na infekciju. Koristi se za otkrivanje virusa poput HIV-a te hepatitisa B i C.
• Analiza plinova u krvi: ova pretraga se izvodi radi praćenja nivoa kisika i ugljikovog dioksida u tijelu. Korisna je za otkrivanje infekcija pluća.
• Mikroskopski pregled: ova pretraga uključuje pregled gljivica, parazita i bakterija pod mikroskopom. Parazitarne infekcije mogu se otkriti, posebno putem uzoraka stolice.
• Serološke pretrage: ove pretrage se koriste za dijagnozu infekcija otkrivanjem prisustva antitijela ili antigena u krvnom serumu. Koriste se posebno za infekcije poput hepatitisa, HIV-a i lajmske bolesti.
• Test virusnog opterećenja: ova pretraga mjeri količinu virusa poput HIV-a i hepatitisa u krvi. Pokazuje koliko je virus aktivan i kako reagira na liječenje.
• Test osjetljivosti na antibiotike (antibiogram): ova pretraga, izvedena na uzorcima bakterija, utvrđuje koji su antibiotici djelotvorni i koje su bakterije otporne na antibiotike.
• Kožni testovi: ova pretraga se koristi za otkrivanje infekcija putem alergena ili patogena postavljenih pod kožu. Koristi se za bolesti poput tuberkuloze.
• Koprokultura: ova pretraga uključuje uzgoj mikroorganizama iz uzorka stolice radi otkrivanja infekcija probavnog sistema. Koristi se posebno za trovanje hranom i parazitarne bolesti.
• Biopsija i pretrage tkiva: ova pretraga uključuje pregled uzoraka inficiranog tkiva pod mikroskopom. Koristi se za otkrivanje nekih gljivičnih i bakterijskih infekcija.
• Brisevi za infekcije kože i mekih tkiva: to je pretraga koja uključuje mikroskopski pregled mikroorganizama kod infekcija kože i mekih tkiva.

Koja se liječenja nude na Odjeljenju infektivnih bolesti i kliničke mikrobiologije?

Liječenja koja se izvode na Odjeljenju infektivnih bolesti i kliničke mikrobiologije imaju za cilj poboljšati zdravlje pacijenata, spriječiti širenje infekcija i spriječiti komplikacije bolesti. Proces liječenja ovisi o vrsti i težini infekcije te o općem zdravstvenom stanju pacijenta. Za svaku infekciju koriste se različite metode liječenja. Glavne metode liječenja uključuju:

• Antibiotska terapija: antibiotici se koriste za liječenje bakterijskih infekcija. Ovo liječenje sprječava umnožavanje bakterija i širenje infekcije. Naprimjer, antibiotsko liječenje se koristi kod bolesti poput upale pluća, infekcija mokraćnih puteva i tuberkuloze.
• Antivirusno liječenje: virusne infekcije se liječe antivirusnim lijekovima. Antivirusni lijekovi se koriste za liječenje virusnih infekcija poput HIV-a/AIDS-a te hepatitisa B i C. Ovi lijekovi zaustavljaju napredovanje bolesti sprječavanjem umnožavanja virusa.
• Antimikotsko liječenje: antimikotski lijekovi se koriste za liječenje gljivičnih infekcija. Gljivične infekcije mogu dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema, posebno kod osoba s oslabljenim imunološkim sistemom. Ovo liječenje inhibira rast gljivica i sprječava širenje infekcije.
• Antiparazitarno liječenje: bolesti uzrokovane parazitima liječe se antiparazitarnim lijekovima. Ovi lijekovi, koji se koriste za bolesti poput malarije i amebne dizenterije, sprječavaju širenje parazita u tijelu.
• Postupak vakcinacije: mnoge zarazne bolesti mogu se spriječiti vakcinama. Vakcine za bolesti poput hepatitisa B, ospica i gripe koriste se za sprječavanje širenja infekcija. Vakcine jačaju imunološki sistem i pružaju zaštitu od bolesti.
• Hospitalizacija i potporno liječenje: ozbiljne infekcije mogu zahtijevati hospitalizaciju i potporno liječenje. Ovo liječenje podržava imunološki sistem pacijenta i ublažava učinke infekcije. Osim toga, koriste se potporne metode poput terapije tekućinom i ravnoteže elektrolita.
• Hirurška intervencija: neke infekcije mogu zahtijevati hiruršku intervenciju. Hirurška intervencija može biti potrebna u slučajevima poput apscesa, apscediranih rana i uklanjanja inficiranih organa. Ove vrste intervencija pomažu spriječiti širenje infekcije.
• Imunoterapija: kod pacijenata s oslabljenim imunološkim sistemom mogu se primijeniti imunoterapijska liječenja koja jačaju imunološki sistem. Ovo liječenje pojačava sposobnost tijela da se bori protiv infekcija.
• Liječenje zoonotskih infekcija: infekcije koje se prenose sa životinja na ljude obično zahtijevaju specifične metode liječenja. Za zoonotske bolesti poput bjesnila pruža se hitno liječenje, a to liječenje obično uključuje vakcinaciju i terapiju imunoglobulinom.