Torakalna Hirurgija

Torakalna hirurgija je medicinska specijalnost koja se bavi hirurškim bolestima organa smještenih unutar grudne šupljine, uključujući pluća, jednjak, zid grudnog koša, dijafragmu i medijastinum, koji je središnje područje iza pluća. Danas torakalna hirurgija ima za cilj poboljšati kvalitet života pacijenata ne samo otvorenom operacijom nego i primjenom minimalno invazivnih tehnika poput videoasistirane torakoskopske hirurgije (VATS) i robotske hirurgije.

Šta je torakalna hirurgija?

Torakalna hirurgija obuhvata hirurške zahvate potrebne za organe smještene unutar grudne šupljine, područja između vrata i trbušne šupljine. Cilj je ispraviti i funkcionalne i strukturne poremećaje grudne šupljine. Primarni fokus torakalne hirurgije često je plućno tkivo; međutim, obuhvata sve intratorakalne strukture osim srca. Operacije koje uključuju srce i velike krvne žile spadaju u specijalnost „kardiovaskularne hirurgije“.

Kojim se bolestima bavi torakalna hirurgija?

Torakalna hirurgija je odgovorna za dijagnozu i liječenje širokog raspona bolesti, i benignih i malignih. Bolesti koje zbrinjava odjeljenje torakalne hirurgije navedene su u nastavku:

• Rak pluća: to je hirurško uklanjanje primarnih tumora pluća (lobektomija ili pneumonektomija).
• Kolaps pluća (pneumotoraks): to je kolaps pluća zbog nakupljanja zraka u pleuralnoj šupljini.
• Deformiteti zida grudnog koša: uključuje deformitete zida grudnog koša poznate kao lijevkasta prsa (pectus excavatum) ili kokošja prsa (pectus carinatum).
• Prekomjerno znojenje šaka i pazuha (hiperhidroza): to su slučajevi prekomjernog znojenja koji se liječe ETS metodom na bazi klipse.
• Bolesti jednjaka: uključuje rak jednjaka, suženja jednjaka ili divertikule.
• Tumori medijastinuma: to su tvorbe smještene u području između dva pluća (timom itd.).
• Nakupljanje tekućine u pleuri (pleuralni izljev): uključuje zahvate pražnjenja tekućine u svrhu dijagnoze ili liječenja.
• Traume grudnog koša: uključuju sve prijelome rebara i ozljede unutrašnjih organa nastale kao posljedica nezgoda ili traume.
• Bolesti pleure: uključuju bolesti poput raka pleure (mezoteliom), nakupljanja tekućine u grudnoj šupljini (pleuralni izljev) i infekcija pleure (empijem).

Koje se dijagnostičke metode koriste u torakalnoj hirurgiji?

Torakalna hirurgija koristi napredne tehnologije snimanja radi postavljanja konačne dijagnoze i planiranja hirurškog liječenja. Dijagnostički proces provodi se radi podrške nalazima fizikalnog pregleda, određivanja stadija bolesti i procjene podobnosti pacijenta za operaciju prije intervencije. Tačna dijagnoza je prvi i najvažniji korak za hirurški uspjeh. Osnovne dijagnostičke metode koje se koriste u torakalnoj hirurgiji su sljedeće:

• Rendgen pluća: općenito je dijagnostička metoda prvog izbora i pokazuje opću strukturu srca i pluća, nakupljanje tekućine i velike tvorbe.
• Kompjuterizovana tomografija (CT): omogućava snimanje presjeka torakalnih tkiva visoke rezolucije i pruža detaljne informacije o vaskularnim strukturama i zahvaćenosti limfnih čvorova.
• Pozitronska emisiona tomografija (PET-CT): procjenjuje metaboličku aktivnost u tijelu radi pomoći u utvrđivanju je li tvorba vjerovatno benigna ili maligna.
• Magnetna rezonanca (MRI): koristi se posebno za procjenu zahvaćenosti krvnih žila i živaca te invazije zida grudnog koša.
• Spirometrija: to je osnovna pretraga koja mjeri koliko brzo i koliko zraka pacijent može izdahnuti nakon dubokog udaha.
• Difuzijski kapacitet (DLCO): analizira koliko se djelotvorno kisik prenosi iz pluća u krvotok.
• Analiza plinova arterijske krvi: direktno mjeri nivoe kisika i ugljikovog dioksida otopljenih u krvi.
• Bronhoskopija: to je zahvat vizualnog pregleda dišnih puteva iznutra pomoću tanke, osvijetljene cijevi (bronhoskopa) i uzimanja biopsija.
• EBUS (endobronhijalna ultrasonografija): omogućava iglenu biopsiju limfnih čvorova izvan dišnih puteva pomoću ultrazvučnog uređaja pričvršćenog na vrh bronhoskopa.
• EUS (endoskopska ultrasonografija): to je pregled tkiva unutar grudnog koša pristupom kroz jednjak.
• Medijastinoskopija: to je uzorkovanje limfnih čvorova između pluća pravljenjem malog reza iznad grudne kosti (sternuma).
• VATS (videoasistirana torakoskopija): to je minimalno invazivna hirurška tehnika u kojoj se kamerom ulazi u grudnu šupljinu i uzimaju veliki uzorci tkiva iz pleure ili pluća.
• Torakocenteza: to je uklanjanje tekućine nakupljene između pleuralnih ovojnica pomoću igle, nakon čega slijedi laboratorijska analiza.

Ko je pod rizikom tokom dijagnostičkog procesa torakalne hirurgije?

Svaki hirurški ili intervencijski dijagnostički zahvat može nositi određene rizike ovisno o općem zdravstvenom stanju pacijenta. Prije naručivanja ovih pretraga specijalista procjenjuje hronične bolesti i faktore rizika pacijenta. Rizične grupe koje treba pomno pratiti navedene su u nastavku:

• Osobe s niskom rezervom pluća zbog poodmakle dobi
• Osobe s nekontroliranim zatajenjem srca i teškom bolešću koronarnih arterija
• Pacijenti s visokim rizikom od krvarenja zbog upotrebe lijekova za razrjeđivanje krvi
• Pacijenti s teškim HOPB-om ili emfizemom

Šta treba imati na umu prije i poslije pretraga i dijagnostičkih metoda torakalne hirurgije?

Proces pripreme prije zahvata od velike je važnosti za uspjeh dijagnostičkih metoda i udobnost pacijenta. Budući da se većina intervencijskih zahvata izvodi u sedaciji ili općoj anesteziji, moraju se poštovati protokoli pripreme.

Prije zahvata:

• Obično je potrebno gladovanje najmanje 6–8 sati prije zahvata.
• Lijekovi (posebno oni za dijabetes i hipertenziju) trebaju se prilagoditi u dogovoru s ljekarom.

Poslije zahvata:

• Pacijent se drži na promatranju u bolnici dok ne prođu učinci anestezije.
• Privremeni simptomi poput kašlja ili blagog pečenja u grlu mogu se smatrati normalnim.
• U slučajevima povišene temperature, teškog otežanog disanja ili krvavog sputuma treba odmah, bez odgode, potražiti ljekarsku pomoć.

U kojim se situacijama treba obratiti torakalnoj hirurgiji?

Neki simptomi mogu ukazivati na hirurški problem koji uključuje organe unutar grudne šupljine. U slučajevima dugotrajnih i upornih simptoma traženje mišljenja specijaliste hirurga od vitalne je važnosti. Simptomi koji zahtijevaju pregled torakalne hirurgije su sljedeći:

• Uporni i krvavi kašalj (hemoptiza)
• Probadajuća bol u grudima pri dubokom udahu
• Neobjašnjivo otežano disanje
• Opipljivo oticanje ili deformitet zida grudnog koša
• Teškoće s gutanjem ili osjećaj da hrana zapinje u grlu

Koja je razlika između torakalne hirurgije i pulmologije?

Dok se odjeljenje pulmologije fokusira na medicinsko (nehirurško) liječenje i praćenje, torakalna hirurgija bavi se strukturnim stanjima ili stanjima povezanim s tumorima koja zahtijevaju hiruršku intervenciju.

Koje se metode liječenja koriste na Odjeljenju torakalne hirurgije?

Torakalna hirurgija je medicinska specijalnost koja uključuje hirurško liječenje organa unutar grudne šupljine (toraksa), prije svega pluća. Metode liječenja koje se primjenjuju na ovom odjeljenju variraju ovisno o vrsti i stadiju bolesti te o općem stanju pacijenta. U torakalnoj hirurgiji pristup liječenju zahtijeva multidisciplinarni proces planiranja. Hirurške metode često se kombiniraju s medicinskim liječenjima (hemoterapija i radioterapija). Cilj je potpuno ukloniti bolest, zaustaviti njeno napredovanje ili poboljšati kvalitet života pacijenta.

Otvorena operacija (torakotomija)

To je klasična metoda koja se izvodi hirurškim otvaranjem zida grudnog koša. Pruža široko vidno polje, ali je vrijeme oporavka duže u odnosu na druge metode. Torakotomija se može preferirati u liječenju sljedećih bolesti:

• Veliki tumori
• Rak pluća u poodmaklom stadiju
• Složeni slučajevi

Minimalno invazivne hirurške metode

To su savremene hirurške tehnike koje se izvode kroz manje rezove i uključuju sljedeće metode:

• Videoasistirana torakoskopska hirurgija (VATS): izvodi se pomoću kamere i specijaliziranih hirurških instrumenata. Bol, dužina boravka u bolnici i vrijeme oporavka kraći su u odnosu na otvorene hirurške metode.
• Robotska hirurgija: to je napredna minimalno invazivna hirurška tehnika koja se izvodi pomoću robotskih sistema. Nudi visoku preciznost i manji rizik od komplikacija.

Resekcije pluća

To je uklanjanje oboljelog dijela plućnog tkiva. Često se izvodi kod raka pluća i određenih infekcija i uključuje sljedeće zahvate:

• Lobektomija: to je uklanjanje jednog režnja pluća.
• Pneumonektomija: to je potpuno uklanjanje pluća.
• Segmentektomija / klinasta resekcija: to je uklanjanje manjih dijelova plućnog tkiva.

Hirurgija bolesti pleure

Koristi se kod bolesti pleure, ovojnice koja okružuje pluća, i uključuje sljedeće zahvate:

• Pražnjenje pleuralnog izljeva (nakupljanja tekućine)
• Pleurodeza (zahvat sprječavanja ponovnog nakupljanja tekućine)
• Biopsija pleure

Hirurgija medijastinuma

To je liječenje bolesti u medijastinumu, području između pluća. Uključuje bolesti timusa, biopsije limfnih čvorova i zahvate uklanjanja tvorbi.

Hirurgija zida grudnog koša

Uključuje zahvate na kostima i mekim tkivima koji čine zid grudnog koša. Uključuje uklanjanje tumora zida grudnog koša, popravke nakon traume i korektivnu operaciju urođenih deformiteta.

Hirurgija dušnika i bronhija

Koristi se u liječenju suženja dišnih puteva ili tumora. Suženje dušnika i tumori bronhija liječe se ovom metodom.

Transplantacija pluća

Koristi se kod bolesti pluća u poodmaklom stadiju poput HOPB-a, plućne fibroze i cistične fibroze. Kod odgovarajućih pacijenata može značajno poboljšati i očekivano trajanje života i kvalitet života.

Dijagnostički i intervencijski zahvati

Izvode se radi postavljanja dijagnoze ili određivanja stadija bolesti. Uključuju zahvate bronhoskopije, biopsije i torakocenteze.