Transplantacija Bubrega

Transplantacija bubrega je hirurško postavljanje zdravog bubrega u tijelo pacijenta sa zatajenjem bubrega, radi preuzimanja funkcije bubrega koji ne funkcionira. Proces transplantacije sastoji se od prepoznavanja odgovarajućeg davaoca, planiranja operacije i postoperativnog praćenja.

Šta je transplantacija bubrega?

Transplantacija bubrega (renalna transplantacija) je hirurška zamjena bubrega koji je trajno izgubio funkciju zdravim bubregom. To je jedna od najčešće izvođenih transplantacija organa. Obično se izvodi kod osoba sa završnim stadijem zatajenja bubrega. Bubrezi obavljaju vitalne funkcije poput čišćenja krvi, izbacivanja štetnih tvari mokraćom i održavanja ravnoteže vode i soli u tijelu. Kada se ove funkcije ne mogu obavljati, u tijelu nastaju ozbiljni zdravstveni problemi.

Kada zatajenje bubrega napreduje, pacijenti se često podvrgavaju dijalizi. Dijaliza čisti krv uz pomoć aparata; međutim, ovaj proces se izvodi u određenim razmacima i ne zamjenjuje u potpunosti sve funkcije bubrega. Nakon što se presađeni bubreg poveže s cirkulacijskim sistemom tijela, počinje filtrirati krv i proizvoditi mokraću.

To pomaže ukloniti otpadne produkte (poput ureje i kreatinina) koji se nakupljaju u krvi i izbaciti višak tekućine iz tijela. Kao rezultat, mnogi simptomi i neravnoteže uzrokovani zatajenjem bubrega mogu s vremenom težiti poboljšanju.

Šta je robotska transplantacija bubrega?

Robotska transplantacija bubrega je robotski potpomognut i laparoskopski oblik operacije transplantacije bubrega koji se izvodi kod pacijenata sa zatajenjem bubrega. To znači da operaciju i dalje izvodi hirurg; međutim, hirurg izvodi operaciju preciznije i kontroliranije uz pomoć robotskog sistema.

Kod klasične (otvorene) transplantacije bubrega pravi se veći rez na trbuhu. Kod robotske transplantacije bubrega na trbuhu se pravi nekoliko malih otvora. Uvode se kamera i posebni hirurški instrumenti. Hirurg izvodi operaciju sjedeći za konzolom, upravljajući ovim instrumentima.

Zašto se izvodi transplantacija bubrega?

Transplantacija bubrega izvodi se kada bubrezi trajno ne mogu obavljati svoju funkciju. Najosnovniji razlog je završni stadij zatajenja bubrega. Kada radni kapacitet bubrega padne na kritičan nivo, tijelo se ne može očistiti i održavati unutrašnju ravnotežu. Ovo stanje može s vremenom dovesti do ozbiljnih problema koji zahvataju mnoge organe, posebno kardiovaskularni sistem. Cilj transplantacije jest omogućiti pacijentu da nastavi živjeti time što će bubreg ponovo preuzeti ove funkcije.

Drugi razlozi za transplantaciju bubrega uključuju:

• Kada bubrezi prestanu raditi, otpadni produkti poput ureje i kreatinina nakupljaju se u krvi. Ovo nakupljanje može uzrokovati slabost, gubitak apetita, mučninu, svrbež, probleme sa spavanjem i značajno smanjenje općeg zdravlja. Transplantacija bubrega čisti tijelo osiguravajući redovnu filtraciju ovih otpadnih produkata.
• Dijaliza se izvodi u određeno vrijeme i u redovnim razmacima, što može ograničiti svakodnevni život osobe i možda ne pruža istu udobnost svakom pacijentu. Kod odgovarajućih pacijenata transplantacija može smanjiti ili potpuno ukloniti potrebu za dijalizom.
• Kod zatajenja bubrega zadržavanje vode u tijelu može se povećati; mogu se javiti simptomi poput oticanja nogu, otežanog disanja i visokog krvnog pritiska. Osim toga, ravnoteža minerala poput kalija, natrija i fosfora može biti poremećena, a to može stvoriti značajne rizike, uključujući probleme srčanog ritma. Transplantacija bubrega može učiniti ravnotežu tekućine i minerala u tijelu stabilnijom.
• Bubrezi imaju direktnu ulogu u regulaciji krvnog pritiska. Kada je funkcija bubrega narušena, hipertenzija postaje česta i može biti teško kontrolirati je. Transplantacija može doprinijeti boljem zbrinjavanju krvnog pritiska.
• Bubrezi također imaju ulogu u proizvodnji određenih hormona, poput eritropoetina, koji utiču na proizvodnju krvi. Anemija je česta kod zatajenja bubrega. Nadalje, zdravlje kostiju može biti negativno pogođeno zbog neravnoteže vitamina D, kalcija i fosfora. Transplantacija može ukloniti ove probleme obnavljanjem hormonskih učinaka bubrega.

Ko je pogodan kandidat za transplantaciju bubrega?

Transplantacija bubrega općenito se razmatra za osobe sa završnim stadijem zatajenja bubrega. Ova grupa uključuje:

• Osobe s uznapredovalim zatajenjem bubrega,
• Pacijente na dijalizi,
• Pacijente koji još nisu započeli dijalizu, ali čija je funkcija bubrega dovoljno smanjena da zahtijeva transplantaciju (kandidati za preemptivnu transplantaciju).

U kojim se slučajevima ne može izvesti transplantacija bubrega?

Neki stariji pacijenti mogu biti kandidati za transplantaciju ako su medicinski pogodni, dok neki mlađi pacijenti možda nisu pogodni zbog ozbiljnih pratećih zdravstvenih problema. Sljedeće grupe možda nisu pogodne za transplantaciju bubrega:

• Kardiovaskularne bolesti koje treba kontrolirati
• Uznapredovale bolesti pluća
• Bolesti jetre
• Tumori
• Ozbiljni problemi u vaskularnoj strukturi
• Posebna stanja povezana s imunološkim sistemom

Kako se izvodi transplantacija bubrega?

Transplantacija bubrega je hirurški zahvat u kojem se zdrav bubreg ugrađuje kod pacijenata s uznapredovalim zatajenjem bubrega. Presađeni bubreg može se dobiti od živog davaoca ili moždano mrtvog davaoca. Operaciju u operacijskoj sali izvode iskusni timovi za transplantaciju organa.

Tokom operacije vlastiti bubrezi pacijenta obično se ne uklanjaju. Novi bubreg se obično postavlja u desnu ili lijevu preponsku regiju, izvan peritoneuma. To je zato što su u ovom području smještene velike krvne žile, što omogućava sigurnije hirurške spojeve.

Arterija i vena presađenog bubrega povezuju se s vaskularnim sistemom pacijenta. Zatim se mokraćovod, kanal koji izlazi iz bubrega, povezuje s mokraćnim mjehurom. Kada su ovi spojevi završeni, počinje protok krvi u bubreg, a kod većine pacijenata proizvodnja mokraće uočava se u kratkom roku.

Ako se bubreg uzima od živog davaoca, operacija davaoca obično se izvodi zatvorenom (laparoskopskom) metodom. Ova tehnika, izvedena kroz manje rezove, može ubrzati proces oporavka davaoca i poboljšati postoperativnu udobnost. Operacija transplantacije za primaoca, međutim, izvodi se otvorenom hirurškom tehnikom.

Ponekad, zbog nepodudarnosti krvne grupe ili tkiva, davalac ne može darovati bubreg vlastitom srodniku. U tom slučaju dolazi u obzir metoda koja se naziva „unakrsna transplantacija“. U ovom sistemu uparuju se dva ili više parova davalac–primalac. Ako davalac u jednom paru nije pogodan za svog srodnika, može biti pogodan za primaoca u drugom paru. Tako, kroz uzajamno uparivanje, svaki primalac može dobiti kompatibilan bubreg.

Unakrsna transplantacija nudi značajnu priliku pacijentima s malom šansom za primanje transplantacije. Sva uparivanja planiraju se na osnovu detaljnih testova podudarnosti i medicinskih procjena, a operacije se izvode istovremeno.

Koji su znakovi odbacivanja presađenog bubrega?

Nakon transplantacije bubrega imunološki sistem može doživljavati presađeni bubreg kao strano tijelo i reagirati protiv njega. To se naziva odbacivanje organa. Odbacivanje ne mora uvijek pokazivati simptome. Zbog toga su redovne krvne pretrage i ljekarske kontrole od vitalne važnosti. Ipak, neki mogući simptomi uključuju:

• Povišen nivo kreatinina
• Smanjena količina mokraće
• Edem
• Visok krvni pritisak
• Povišena temperatura
• Bol i osjetljivost na mjestu transplantacije
• Umor, gubitak apetita, slabost

Šta je pretraga krvne grupe / podudarnost krvne grupe za transplantaciju bubrega?

Jedna od najvažnijih faza u transplantaciji bubrega jest procjena podudarnosti krvne grupe. Prije transplantacije i primalac i davalac podvrgavaju se pretrazi ABO krvne grupe. To je zato što se krvne grupe primaoca i davaoca moraju podudarati prije transplantacije.

• Krvna grupa 0: može primiti bubreg samo od krvne grupe 0.
• Krvna grupa A: može primiti bubreg od A ili 0.
• Krvna grupa B: može primiti bubreg od B ili 0.
• Krvna grupa AB: može primiti bubreg od A, B, AB i 0.

Koje su nuspojave i rizici transplantacije bubrega?

Kao i svaki hirurški zahvat, transplantacija bubrega nosi određene rizike i nuspojave i za primaoca (pacijenta) i za davaoca. Ovi rizici mogu varirati ovisno o hirurškom zahvatu i dugotrajnoj upotrebi lijekova.

Mogući rizici za primaoca uključuju:

• Rizici povezani s operacijom, poput krvarenja i urinarne inkontinencije
• Odbacivanje organa
• Infekcija
• Nuspojave imunosupresivnih lijekova uključuju visok krvni pritisak, dijabetes, dobivanje na težini, osteoporozu i visok holesterol.

Mogući rizici za davaoca uključuju:

• Rizici povezani s operacijom poput krvarenja i infekcije
• Privremena postoperativna bol, umor i ograničena pokretljivost koji se mogu uočiti kratkoročno
• Blago smanjenje funkcije bubrega zbog života s jednim bubregom

Šta treba raditi nakon transplantacije bubrega?

Da bi presađeni bubreg nastavio pravilno funkcionirati i da bi se spriječile moguće komplikacije, pacijent mora slijediti određena pravila. Ta pravila su sljedeća:

• Najkritičniji aspekt nakon transplantacije jest redovna upotreba lijekova koji reguliraju imunološki sistem. Ovi lijekovi pomažu spriječiti da tijelo prepozna novi bubreg kao strano tijelo i odbaci ga.
• U prvih nekoliko mjeseci nakon transplantacije kontrole su češće. Nivoi kreatinina, funkcija bubrega i nivoi lijekova prate se krvnim pretragama. Iako se razmaci između kontrola mogu s vremenom produžiti, one se ne prekidaju potpuno.
• Rizik od infekcije može se povećati zbog imunosupresivnih lijekova. Zbog toga treba pažljivo poštovati higijenu ruku, oprezno postupati u prepunim i zatvorenim okruženjima te se odmah obratiti ljekaru ako se jave simptomi poput povišene temperature, kašlja i pečenja tokom mokrenja.
• Plan prehrane nakon transplantacije treba prilagoditi prema preporukama ljekara i dijetetičara. Treba izbjegavati prekomjernu konzumaciju soli. Treba obratiti pažnju na uravnoteženu i higijensku prehranu. Treba osigurati adekvatan unos tekućine.
• Visok krvni pritisak i nekontrolirani dijabetes mogu oštetiti presađeni bubreg. Zbog toga krvni pritisak treba redovno mjeriti, a po potrebi treba pratiti i nivoe šećera u krvi.
• U prvih nekoliko sedmica nakon operacije ne preporučuju se podizanje teških predmeta, nagli pokreti ili aktivnosti koje opterećuju trbušno područje. Treba biti oprezan tokom perioda koji odredi ljekar, a fizičku aktivnost treba postepeno povećavati.

Često postavljana pitanja o transplantaciji bubrega

Koliko godina se može živjeti nakon transplantacije bubrega?

Očekivano trajanje života nakon transplantacije bubrega može se nastaviti mnogo godina u dobrom zdravlju, ovisno o općem zdravlju pacijenta, pridržavanju terapije lijekovima i redovnim kontrolama.

Koja je potrebna dob za davaoca bubrega?

Živi davaoci bubrega općenito se biraju među osobama koje imaju 18 godina ili više i koje su medicinski zdrave.

Koliko traje oporavak davaoca bubrega?

Živi davaoci obično se mogu vratiti svakodnevnom životu u roku od 2–4 sedmice.

Koliko dana treba pacijentu s transplantacijom bubrega da se oporavi?

Pacijenti s transplantacijom obično se otpuštaju u roku od 1–2 sedmice, ali potpuni oporavak može trajati nekoliko sedmica.

Šta treba jesti primalac transplantacije bubrega?

Primalac transplantacije bubrega treba konzumirati higijensku, uravnoteženu hranu s niskim sadržajem soli i slijediti plan prehrane koji preporuči njegov ljekar.

Koji su uslovi za transplantaciju bubrega?

Transplantacija bubrega zahtijeva dijagnozu završnog stadija zatajenja bubrega, medicinsku podobnost i završetak potrebnih testova podudarnosti krvi i tkiva.

Je li ista krvna grupa važna za transplantaciju bubrega?

Da, podudarnost krvne grupe važan je kriterij za sigurnost i uspjeh transplantacije.

Je li lako pronaći bubreg za transplantaciju?

Proces pronalaska bubrega ovisi o dostupnosti davaoca i listi čekanja, tako da ne napreduje istim tempom za svakog pacijenta.

Koliko traje transplantacija bubrega?

Operacija transplantacije bubrega obično traje 3–4 sata, ali trajanje može varirati ovisno o stanju pacijenta.

Koliki treba biti nivo kreatinina nakon transplantacije bubrega?

Nivoi kreatinina nakon transplantacije općenito se očekuju između 0,5–1,1 mg/dL kod žena i 0,6–1,3 mg/dL kod muškaraca, ali idealan nivo može varirati ovisno o mišićnoj masi i općem zdravlju pacijenta.