Fizikalna Terapija I Rehabilitacija

Fizikalna terapija i rehabilitacija je specijalizirana oblast koja liječi poremećaje mišićno-koštanog sistema, s ciljem povećanja funkcionalnog kapaciteta koji je ograničen zbog ozljede, bolesti ili starije dobi. Primarni cilj je maksimizirati fizički potencijal pacijenta, omogućavajući mu da postigne samostalnost u aktivnostima svakodnevnog života.

Oblast fizikalne medicine i rehabilitacije nudi multidisciplinarni pristup širokom rasponu stanja, od poremećaja mišićno-koštanog sistema do neuroloških bolesti. Ova grana medicine, koja uz podršku savremenih medicinskih metoda i tehnoloških uređaja poboljšava kvalitet života pacijenata, ima i preventivnu i kurativnu funkciju.

Šta je fizikalna terapija i rehabilitacija?

Fizikalna terapija i rehabilitacija je medicinska disciplina koja urođene ili stečene bolesti mišića, zglobova, kostiju i nervnog sistema liječi medicinskim, fizikalnim i vježbovnim metodama. Ljekari specijalizirani u ovoj oblasti nazivaju se specijalisti fizikalne medicine i rehabilitacije (fizijatri), dok se stručnjaci koji izvode liječenja nazivaju fizioterapeuti.

Fizikalna terapija i rehabilitacija fokusira se ne samo na ublažavanje boli nego ima za cilj i vratiti pokretljivost i spriječiti trajno oštećenje. Termalni agensi, električne struje, tehnike manuelne terapije i specijalizirani programi vježbi čine osnovne komponente liječenja.

Koje bolesti liječi fizikalna terapija i rehabilitacija?

Odjeljenje fizikalne terapije i rehabilitacije bavi se vrlo širokim rasponom kliničkih stanja koja zahvataju mišićno-koštani sistem tijela. Ove bolesti se uglavnom mogu klasificirati pod naslovima ortopedskih, neuroloških i reumatskih bolesti. Glavne bolesti koje se dijagnosticiraju i liječe u klinikama fizikalne terapije su sljedeće:

• Lumbalne i vratne diskus hernije: odlikuju se bolom i slabošću uzrokovanim pritiskom diskova u strukturi kičme na nerve.
• Osteoartroza (artritis): stanje koje se odlikuje ograničenom pokretljivošću zbog propadanja zglobne hrskavice.
• Rehabilitacija nakon moždanog udara: koristi se za vraćanje funkcije izgubljene nakon začepljenja moždane žile ili krvarenja u mozgu.
• Reumatske bolesti: reumatoidni artritis i ankilozantni spondilitis su hronične upalne bolesti zglobova.
• Sportske ozljede: uključuju stanja poput rupture meniska, ozljeda prednje ukrštene veze i oštećenja tetiva.
• Skolioza i posturalni poremećaji: fokus je na boli uzrokovanoj zakrivljenjima kičme i greškama u držanju.
• Cerebralna paraliza: odlikuje se neurološkim stanjima koja počinju u djetinjstvu i utiču na kontrolu mišića.
• Postoperativna rehabilitacija: zadatak je vratiti raspon pokreta zglobova nakon operacija ugradnje proteze kuka i koljena.
• Gerijatrijska rehabilitacija: rješavaju se poremećaji ravnoteže povezani s dobi, rizik od pada i funkcionalni gubici.

Koje su metode fizikalne terapije i rehabilitacije?

Proces fizikalne terapije sastoji se od kombinacije raznih modaliteta određenih prema kliničkom stanju pacijenta. Nakon pregleda kod ljekara priprema se najprimjereniji recept za liječenje pacijenta. Često korištene metode fizikalne terapije u kliničkoj praksi uključuju:

• Elektroterapija: cilj je ublažiti bol i ojačati mišiće električnim strujama različitih frekvencija.
• Površinske toplotne primjene: protok krvi u tkivu se povećava metodama poput infracrvene terapije, toplih obloga i parafinskih kupki.
• Duboke toplotne primjene: ultrazvuk i kratkovalna dijatermija mogu se koristiti za postizanje zacjeljivanja u dubokim tkivima.
• Manuelna terapija: specifičnim manuelnim manevrima povećava se pokretljivost zglobova i mekih tkiva.
• Hidroterapija: rehabilitacija se postiže smanjenjem opterećenja zglobova kroz vježbe u vodi.
• Robotska rehabilitacija: roboti za hodanje i roboti za šaku i ruku koriste se za ponovnu obuku nervnog sistema.
• Lasersko liječenje: to su laserske primjene visokog intenziteta (HILT) koje ubrzavaju zacjeljivanje tkiva.

Koja je svrha fizikalne terapije i rehabilitacije?

Proces fizikalne terapije i rehabilitacije obuhvata ne samo fizički oporavak nego i psihosocijalnu prilagodbu pacijenta životu. U tom procesu fizioterapeuti i ljekari rade usklađeno. Glavni ciljevi fizikalne terapije su:

• Kontrola i ublažavanje akutne i hronične boli.
• Vraćanje zglobova u normalan raspon pokreta.
• Povećanje snage i izdržljivosti mišića.
• Razvoj vještina ravnoteže i koordinacije.
• Smanjenje pacijentove potrebe za pomagalima (štake, hodalice itd.)

Kako napreduje proces fizikalne terapije kod neuroloških bolesti?

Kod neuroloških poremećaja rehabilitacija ima za cilj smanjiti negativne učinke oštećenja nervnog sistema na mišiće i pokret. Ovaj proces se zasniva na konceptu neuroplastičnosti, tj. sposobnosti mozga da se reorganizira.

U slučajevima moždanog udara nastalog zbog krvarenja u mozgu ili traume, cilj je da pacijent povrati sposobnost hodanja i obavljanja svakodnevnih zadataka. Napredne tehnologije poput robotskih sistema za hodanje i neuromišićne električne stimulacije imaju ključnu ulogu u ovoj fazi.

Ortopedska rehabilitacija i sportske ozljede

Ortopedska fizikalna terapija, koja se primjenjuje i prije i nakon operacije, jedan je od faktora koji direktno utiču na hirurški uspjeh. Ovo liječenje je neophodno, posebno nakon operacija ugradnje proteze i popravki ligamenata, radi održavanja pokretljivosti zglobova.

Kod sportista se liječe stanja poput ruptura prednje ukrštene veze, teniskog lakta ili sindroma sraza ramena, čime se osigurava da se pacijent može sigurno vratiti na teren. Personalizirane vježbe zasnovane na biomehaničkoj analizi imaju za cilj spriječiti ponavljanje ozljeda.

Važnost pokreta kod reumatskih bolesti

Reumatske bolesti su uglavnom hronične i dovode do deformacije zglobova i boli. Fizikalna terapija je od vitalne važnosti za održavanje raspona pokreta zglobova tokom perioda kada ova stanja nisu u fazi pogoršanja.

Fizikalni agensi te tople/hladne primjene pomažu kontrolirati upalu. Preventivne vježbe koje se uče pacijenta smanjuju opterećenje zglobova, povećavajući udobnost pokreta i potencijalno stabilizirajući ovisnost o lijekovima.

Šta treba uzeti u obzir prije i poslije fizikalne terapije?

Aktivno učešće pacijenta neophodno je za maksimalnu korist od programa fizikalne terapije. Faktori koji povećavaju djelotvornost liječenja su sljedeći:

• Prije fizikalne terapije: sve dostupne rezultate pretraga (MRI, rendgen, EMG) treba predočiti specijalisti tokom pregleda i dati prednost udobnoj, elastičnoj odjeći.
• Tokom fizikalne terapije: zakazane seanse treba pohađati bez prekida, a svaku neočekivanu bol osjećanu tokom seanse treba prijaviti fizioterapeutu.
• Nakon fizikalne terapije: liječenja u bolnici treba podržati kućnim programom vježbi i pridržavanjem ergonomskih promjena načina života (ispravno držanje pri sjedenju, tehnike dizanja tereta).