Funkcionalna Urologija i Neurourologija

Funkcionalna urologija je medicinska oblast koja proučava poremećaje nervno-mišićnih mehanizama koji upravljaju skladištenjem i izlučivanjem mokraće te se bavi dijagnostikom i liječenjem poremećaja u tim procesima. Funkcionalna urologija se, umjesto na anatomsku strukturu mokraćnih puteva, fokusira na način njihovog funkcioniranja i funkcionalni kapacitet.

Neurourologija je subspecijalistička oblast koja se bavi uticajem bolesti mozga, kičmene moždine i perifernog nervnog sistema na donje mokraćne puteve. Ove oblasti, koje direktno utiču na kvalitet života, posebno su značajne u savremenom liječenju urinarne inkontinencije, poremećaja kontrole mokraćnog mjehura i problema s mokrenjem neurološkog porijekla.

Šta su funkcionalna urologija i neurourologija?

Funkcionalna urologija procjenjuje da li donji mokraćni putevi (mokraćni mjehur i uretra) pravilno obavljaju funkcije zadržavanja i pražnjenja mokraće. Poremećaji u funkcioniranju ovih organa, čak i kada ne postoji anatomska prepreka, spadaju u područje funkcionalne urologije.

Na Odjelu za neurourologiju prate se posljedice bolesti koje utiču na nervni sistem, kao što su Parkinsonova bolest, multipla skleroza (MS), moždani udar ili povrede kičmene moždine, na funkciju mokraćnog mjehura. Oštećenje nervnog sistema može dovesti do pretjerane aktivnosti mokraćnog mjehura ili nemogućnosti njegovog pražnjenja, a ovo stanje naziva se „neurogeni mokraćni mjehur“.

Koje bolesti liječe funkcionalna urologija i neurourologija?

Funkcionalna urologija i neurourologija bave se stanjima koja narušavaju funkcioniranje urinarnog sistema. Dijagnostički i terapijski procesi planiraju se individualno, u zavisnosti od težine simptoma i osnovnog uzroka. Bolesti koje se liječe u okviru funkcionalne urologije i neurourologije uključuju:

• Prekomjerno aktivan mokraćni mjehur: Karakterizira ga iznenadan i snažan nagon za mokrenjem te učestalo mokrenje.
• Urinarna inkontinencija: Stanja karakterizirana nevoljnim gubitkom mokraće pri kašljanju ili kihanju (stresna inkontinencija) ili pri iznenadnom i snažnom nagonu za mokrenjem (urgentna inkontinencija).
• Neurogeni mokraćni mjehur: Poremećaji mokrenja koji se razvijaju nakon multiple skleroze (MS), Parkinsonove bolesti ili povrede kičmene moždine.
• Prolaps (spuštanje) karličnih organa: Poteškoće s mokrenjem koje nastaju usljed spuštanja karličnih organa.
• Intersticijski cistitis: Karakteriziraju ga hronična bol u području zdjelice i sindrom bolnog mokraćnog mjehura.
• Funkcionalni poremećaji uzrokovani benignim povećanjem prostate (BPH)

Koji su uzroci i faktori koji izazivaju funkcionalne poremećaje donjih mokraćnih puteva?

Funkcionalni poremećaji donjih mokraćnih puteva najčešće nastaju zbog složenih poremećaja nervne komunikacije ili slabosti mišića karličnog dna. Uzrok problema ponekad može biti urođeno stanje, a ponekad degenerativni procesi koji se razvijaju s godinama. Glavni faktori koji narušavaju funkciju mokrenja su:

• Neurološke bolesti: Stanja kao što su multipla skleroza, Parkinsonova bolest, Alzheimerova bolest i dijabetička neuropatija.
• Traume: Obuhvataju povrede kičmene moždine, operacije hernije diska ili hirurške zahvate u području zdjelice.
• Slabost karličnog dna: Može nastati zbog teških poroda, menopauze ili degeneracije mišića povezane s hroničnim zatvorom.
• Proces starenja: Smanjenje kapaciteta mokraćnog mjehura i promjene u strukturi mišića.
• Infekcije: Mogu nastati kao posljedica ponavljanih i neliječenih infekcija donjih mokraćnih puteva.

Koji su simptomi funkcionalnih i neurouroloških poremećaja i kako utiču na kvalitet života?

Funkcionalni i neurourološki poremećaji manifestiraju se simptomima koji mogu ograničiti društveni život pacijenta i uticati na njegovo psihološko zdravlje. Ovi simptomi uglavnom počinju postepeno i s vremenom mogu postati izraženiji. Simptomi funkcionalnih i neurouroloških poremećaja uključuju:

• Urinarna inkontinencija: Nevoljno isticanje mokraće pri kašljanju, kihanju ili usljed iznenadnog i snažnog nagona za mokrenjem.
• Učestalo mokrenje: Potreba za mokrenjem više od 8 puta tokom dana i više od jednom tokom noći.
• Otežano mokrenje: Kašnjenje početka mokrenja, isprekidano mokrenje ili potreba za napinjanjem kako bi se mokraćni mjehur ispraznio.
• Osjećaj nepotpunog pražnjenja: Osjećaj da je mokraća i dalje ostala u mokraćnom mjehuru nakon mokrenja.
• Iznenadan nagon za mokrenjem (urgencija): Neodgodiva potreba za mokrenjem praćena strahom da osoba neće stići do toaleta.

Koje se dijagnostičke metode i urodinamski testovi koriste u funkcionalnoj urologiji i neurourologiji?

Za pravilno planiranje liječenja potrebno je utvrditi da li je problem funkcionalne ili strukturne prirode. U funkcionalnoj urologiji, pored fizičkog pregleda, koriste se napredni testovi kojima se mjeri odnos pritiska i volumena mokraćnog mjehura. Postupci koji se koriste u dijagnostici uključuju:

• Dnevnik mokrenja: Dnevnik u kojem pacijent tokom 2–3 dana bilježi unos tečnosti i količinu izlučene mokraće.
• Uroflowmetrija: Elektronsko mjerenje brzine i trajanja protoka mokraće.
• Urodinamika: Mjerenje pritisaka tokom punjenja i pražnjenja mokraćnog mjehura pomoću katetera postavljenih u mokraćni mjehur.
• Cistoskopija: Pregled unutrašnjosti mokraćnog mjehura kamerom koja se uvodi kroz mokraćnu cijev.
• Mjerenje rezidualne mokraće (PVR): Određivanje količine mokraće koja ostane u mokraćnom mjehuru nakon mokrenja pomoću ultrazvuka.
• EMG (elektromiografija): Procjena mišića karličnog dna i nervne provodljivosti.
• Studije pritiska i protoka: Mjerenje usklađenosti rada mišića mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi tokom mokrenja.

Koje su mogućnosti liječenja i tehnološki pristupi u funkcionalnoj urologiji i neurourologiji?

U planiranju liječenja uglavnom se primjenjuje postepeni pristup. Liječenje najčešće počinje promjenama životnog stila i terapijom lijekovima, a ako se ne postigne odgovarajući rezultat, prelazi se na tehnološke i interventne metode. Metode liječenja u funkcionalnoj urologiji i neurourologiji uključuju:

• Injekcija botoksa u mokraćni mjehur: Primjenjuje se za kontrolu kontrakcija mišića kod prekomjerno aktivnog i neurogenog mokraćnog mjehura.
• Sakralna neuromodulacija (stimulator mokraćnog mjehura): Metoda kojom se kontrola mokrenja postiže električnom stimulacijom živaca povezanih s kičmenom moždinom.
• PTNS (stimulacija posteriornog tibijalnog živca): Stimulacija živaca mokraćnog mjehura preko živca u području skočnog zgloba.
• Sling operacije (fascijalni sling): Minimalno invazivni hirurški zahvati koji se primjenjuju kod žena sa stresnom urinarnom inkontinencijom.
• Umjetni urinarni sfinkter: Mehanički sistem zatvaranja koji se ugrađuje kada je mišićni mehanizam mokraćne cijevi nedovoljan.
• Robotska sakrokolpopeksija: Robotska sakrokolpopeksija jedna je od najsavremenijih hirurških metoda koja se primjenjuje kod žena s prolapsom karličnih organa kako bi se spušteni organi, najčešće vrh vagine, maternica ili mokraćni mjehur, vratili u anatomski pravilan položaj. Tokom ovog zahvata koriste se napredni robotski sistemi poput da Vinci sistema, a zid vagine se pomoću posebne medicinske mrežice pričvršćuje za čvrsta tkiva u području križne kosti.

Kada se treba obratiti ljekaru?

Svaka promjena u navikama mokrenja, ako se ne liječi na vrijeme, može dovesti do trajnih oštećenja ili društvene izolacije. Ozbiljnost simptoma zahtijeva stručnu procjenu. Specijalisti funkcionalne urologije treba se obratiti kada se pojave sljedeći simptomi:

• Potreba za mokrenjem više od 8 puta dnevno
• Buđenje više puta tokom noći zbog potrebe za mokrenjem
• Nevoljno isticanje mokraće pri smijanju, kihanju ili podizanju tereta
• Osjećaj da mokraćni mjehur nije potpuno ispražnjen nakon mokrenja
• Iznenadni problemi s mokrenjem koji se razviju nakon dijagnoze neurološke bolesti