Gojaznost i hirurgija gojaznosti
Gojaznost je, jednostavno rečeno, definirana kao povećanje tjelesnog masnog tkiva do stepena koji narušava opće zdravlje. Iako se gojaznost često doživljava kao kozmetički problem, ona je zapravo ozbiljno zdravstveno pitanje. Loše prehrambene navike, genetski poremećaji, sjedilački način života, prekomjerna konzumacija hrane i hormonski faktori mogu doprinijeti gojaznosti. Nadalje, gojaznost može dovesti do značajnih zdravstvenih problema poput bolesti srca, dijabetesa, seksualne disfunkcije, poremećaja mišićno-koštanog sistema i apneje u snu.
Šta je gojaznost?
Gojaznost je složen poremećaj uzrokovan prekomjernim povećanjem tjelesnog masnog tkiva, koji dovodi do zdravstvenih problema. Gojaznost se izračunava pomoću indeksa tjelesne mase (ITM), koji se zasniva na visini i težini: Svjetska zdravstvena organizacija smatra ITM iznad 30 gojaznim, iznad 40 morbidno gojaznim, a iznad 50 super gojaznim. Personalizirana hirurgija gojaznosti: kod pogodnih gojaznih pacijenata gojaznost se može lakše liječiti personaliziranim metodama liječenja.
Uz našu naprednu tehnologiju i stručni akademski kadar nudimo najprimjereniji plan liječenja za svaku osobu. Personalizirane opcije liječenja određuju se uzimajući u obzir spol, dob, rezultate pretraga i pregleda pacijenta te ima li on zdravstvenih problema povezanih s gojaznošću.
Koje bolesti uzrokuje gojaznost?
Gojaznost uzrokuje mnoge zdravstvene probleme, uključujući negativne učinke na sisteme tijela (endokrini sistem, kardiovaskularni sistem, respiratorni sistem, gastrointestinalni sistem, kožu, genitourinarni sistem, mišićno-koštani sistem), psihosocijalno blagostanje i neplodnost zbog uticaja na kvalitet sperme. Sindrom policističnih jajnika (PCOS), koji se viđa kod žena, također je češće povezan s gojaznošću.
Hipertenzija je šest puta češća kod gojaznih osoba nego kod mršavih muškaraca i žena. Hipertenzija koja slijedi nakon gojaznosti doseže vrlo visoke nivoe, posebno u slučajevima abdominalne gojaznosti, kada obim struka prelazi 80 cm kod žena i 94 cm kod muškaraca.
Gojaznost istovremeno povećava rizik od bolesti srca, dijabetesa i visokog holesterola, stvarajući tako potrebno okruženje za razvoj hipertenzije.
Šta je hirurgija gojaznosti (barijatrijska hirurgija)?
Hirurgija gojaznosti je naziv za sve hirurške intervencije koje se izvode radi uklanjanja morbidne gojaznosti, a u medicini se naziva „barijatrijska hirurgija“. Barijatrijska hirurgija trenutno je najdjelotvornija metoda za održavanje gubitka težine kod morbidno gojaznih pacijenata. Barijatrijska hirurgija dolazi u obzir kada pacijent ne može izgubiti željenu težinu dijetom, fizičkim vježbanjem, promjenom ponašanja i lijekovima.
Barijatrijska hirurgija može se smatrati šansom za pacijente koji se bore s uznapredovalom gojaznošću da savladaju ovu bolest. Najvažniji ciljevi barijatrijske hirurgije su održiv gubitak težine, poboljšan kvalitet života, smanjene stope komplikacija, isplativost i niske stope smrtnosti. Da bi se postigli ovi ciljevi, prije operacije pacijent mora proći temeljitu procjenu prehrambenih navika, nutritivnog i kliničkog stanja od strane tima barijatrijske hirurgije, psihološku procjenu radi prepoznavanja poremećaja hranjenja te doživotno praćenje s timom koji uključuje dijetetičara.
Koje se metode koriste u hirurgiji gojaznosti?
Restriktivne metode
Ovi zahvati smanjuju volumen ili kapacitet želuca, čime se ograničava unos kalorija poticanjem ranog osjećaja sitosti. Primjeri uključuju laparoskopsku podesivu želučanu premosnicu (LAGB), vertikalnu bandiranu gastroplastiku (VBG), laparoskopsku sleeve gastrektomiju (LSG) i želučani balon.
Sleeve gastrektomija (operacija smanjenja želuca)
To je hirurška metoda liječenja gojaznosti koja se primjenjuje kod osoba s dodatnim bolestima poput problema s koljenima i srcem ili kod pacijenata s indeksom tjelesne mase 40 ili više koji nemaju nikakvih osnovnih bolesti. Jednostavno rečeno, tokom operacije 85 % volumena želuca uklanja se raznim medicinskim instrumentima, a želudac se sužava u cijev. Glavna svrha operacije jest ograničiti količinu hrane koju želudac može primiti. Sleeve gastrektomija sama po sebi nije metoda mršavljenja. U postoperativnom periodu pacijenti moraju slijediti novi dijetni program i, ako je moguće, program vježbanja. Ako se pacijenti pridržavaju dijetnog programa i programa vježbanja, mogu izgubiti 65–80 % viška težine unutar prve godine.
Želučani balon
Želučani balon je nehirurška metoda mršavljenja za pacijente s prekomjernom težinom. Kod ove metode balon se endoskopski šalje u želudac i napuhuje raznim posebnim tekućinama da bi dosegao određeni volumen u želucu. To osigurava rani osjećaj sitosti i ograničava unos hrane pacijenta. Pacijenti koji se podvrgnu ugradnji želučanog balona ne mogu smršati isključivo djelovanjem želučanog balona. Kao i kod drugih zahvata, pacijenti trebaju slijediti primjeren dijetni program i program vježbanja.
Postavljanje želučanog balona izvodi se u sedaciji na endoskopskoj jedinici, uz pomoć anesteziologa. Pacijenti ne osjećaju ništa tokom zahvata. Nakon zahvata pacijenta ljekar prati 3–4 sata prije otpusta.
Tehnike koje narušavaju apsorpciju
Ove tehnike smanjuju unos kalorija smanjenjem protoka hranjivih tvari i zaobilaženjem apsorpcijskog područja. Tu spadaju bilijopankreasna diverzija (BPD) i jejunoilealna premosnica.
Kombinirane metode
To su metode koje i ograničavaju unos hrane i smanjuju apsorpciju. Tu spadaju Roux-en-Y želučana premosnica (RYGB) i duodenalna zamjena (DS). U borbi protiv gojaznosti moguće je postići uspješne rezultate endoskopskim metodama uz operaciju. Pacijenti koji su zabrinuti zbog rizika hirurških metoda mogu preferirati zahvate želučanog balona i endoskopske sleeve gastrektomije.
Želučana premosnica
Postoje mnoge metode koje se koriste u hirurgiji gojaznosti. Među ovim metodama najčešće se izvodi operacija želučane premosnice. Operacija želučane premosnice koristi se u liječenju bolesti povezanih s gojaznošću. Najviše preferirana i primjenjivana bolest je dijabetes tipa 2.
Operacija želučane premosnice je zahvat koji i ograničava unos hrane i inhibira apsorpciju. Nakon operacije volumen želuca pacijenta smanjit će se, čime se smanjuje apetit. To pacijentu omogućava da lakše smrša.
Česte zablude u hirurgiji gojaznosti
„Operacija je u ovom trenutku beskorisna.“
Dob ili višak težine pacijenta ili, općenitije, ispunjava li potrebne kriterije za ovu operaciju, pitanje je koje može utvrditi samo specijalista ljekar. Zahvaljujući tehnološkom napretku u medicinskoj oblasti, iskustvo i mišljenja naših ljekara bit će jedini odlučujući faktor u vašem informiranju o ovom pitanju.
„Operacije gojaznosti vrlo su rizične.“
Operacije gojaznosti ne nose više rizika od bilo koje druge operacije. Međutim, izvođenje ovih operacija od strane hirurga bez dovoljno iskustva u ovoj oblasti, u bolnicama koje nemaju adekvatnu opremu, može, nažalost, rezultirati smrću. Operacije gojaznosti moraju izvoditi timovi stručnih, iskusnih profesionalaca u potpuno opremljenom centru s potrebnom tehnologijom.
„Nakon operacije nema se više šta raditi.“
U savladavanju gojaznosti drugi aspekt jednako važan kao i hirurško liječenje jest prelazak pacijenta na postoperativni dijetni režim pod nadzorom specijaliste ljekara. Pacijent se također treba emocionalno i psihološki prilagoditi ovoj novoj prehrani. Iako operacija smanjuje apetit, smanjenje veličine želuca povećava osjećaj sitosti. Tako pacijent nema teškoća s ispravljanjem svojih starih prehrambenih navika.
„Nakon operacije neću ponovo dobiti na težini.“
Spomenuli smo da sama operacija nije dovoljna. 20 % pacijenata ponovo dobije na težini nakon operacije gojaznosti, a neki se čak vrate na prijašnju težinu, što zahtijeva daljnju operaciju. Zbog toga je ideja da će se dobivanje težine izbjeći nakon operacije netačna. Da bi se to spriječilo, pacijenti moraju obratiti veliku pažnju na prehranu nakon operacije.
„Jelo neće biti ugodno kao prije.“
Ideja da će osobe proživljavati teška vremena i potpuno izgubiti užitak u hrani nakon operacije gojaznosti je zabluda. Pacijenti će doživjeti smanjenu vezanost za hranu i smanjen apetit, a kako se konzumira manje hrane, želudac će se smanjiti, dovodeći do bržeg i izraženijeg osjećaja sitosti. To omogućava održavanje adekvatne i uravnotežene prehrane bez teškoća dijete. Operacije nemaju nikakav negativan uticaj na okus i užitak koji osobe dobivaju od hrane.
Zašto Univerzitetska bolnica Medipol Mega?
U Univerzitetskoj bolnici Medipol Mega pacijenti s više zdravstvenih problema procjenjuju se i pruža im se najprimjerenija medicinska pomoć. Cilj je pružiti najbolju podršku za gubitak težine uz pomoć endokrinologije, dijetetike, opće hirurgije te, po potrebi, psihijatrije, pulmologije i kardiologije. Naše usluge intenzivne njege pružaju se u jednokrevetnim sobama s najnaprednijom tehnologijom. Ove operacije mogu se izvesti uz minimalnu hiruršku traumu pomoću robotskih sistema.
Multidisciplinarni pristup tima stručnjaka izradit će profil gojaznosti, a hirurška intervencija izvest će se prema vašoj podobnosti. U tu svrhu preporučujemo operaciju pacijentima koji su gojazni posljednjih 5 godina i koji se bore s gojaznošću posljednje 2 godine. Osim toga, operaciju gojaznosti preporučujemo gojaznim pacijentima s indeksom tjelesne mase (ITM) 35 i više koji imaju dodatne bolesti poput hipertenzije, dijabetesa, visokog holesterola i apneje u snu, ili gojaznim pacijentima s ITM-om 40 i više koji nemaju nikakvih osnovnih bolesti.
Za detaljne informacije posjetite našu stranicu Usluge za međunarodne pacijente.
Uloga dijetetičara u hirurgiji gojaznosti
Dugoročan i uspješan ishod barijatrijske hirurgije ovisi o doživotnim promjenama u prehrani i načinu života pacijenta. Praćenje nutritivnog stanja pacijenata nakon operacije od strane dijetetičara ključno je za povećanje uspješnosti barijatrijske hirurgije. Uloga dijetetičara jest procijeniti nutritivno stanje pacijenata prije i poslije operacije prema smjernicama ASMBS-a te pružiti dijetetsko savjetovanje za nutritivnu podršku u postoperativnom periodu. Istraživanja u ovoj oblasti pokazuju da pacijenti koji nakon operacije održavaju praćenje kod dijetetičara imaju bolju stopu postoperativnog uspjeha, doživljavaju veće smanjenje indeksa tjelesne mase, konzumiraju manje kalorija i uspješniji su u promjeni svog ponašanja u vezi s hranjenjem. Nadalje, primijećeno je da pacijenti koji učestvuju u grupama podrške i sličnim motivacijskim sastancima gube više težine od onih koji to ne čine. Koristi koje pacijenti mogu dobiti od grupa podrške uključuju socijalnu podršku, dijeljenje iskustava, preuzimanje odgovornosti i primanje savjeta koji jačaju njihovu dijetu.
Postoperativna prehrana
Novostvorena želučana vrećica ima kapacitet od približno 150 ml hrane. Da bi se želučanoj vrećici omogućilo da zacijeli, tokom četiri sedmice treba konzumirati tekuću, mekanu i pasiranu hranu. Promjene u prehrani i načinu života ključne su za gubitak težine. Međutim, važno je izbjeći izazivanje želučanih tegoba te nedostataka vitamina i minerala. Postoperativni obrazac hranjenja slijedi četverofazni proces, a prijelazi između faza moraju se apsolutno vršiti uz odobrenje ljekara.
Faza 1: bistra tekuća hrana. Približno 3 dana nakon operacije uvodi se bistra tekuća hrana (čaj, voda, kompot, sok od jabuke, temeljac itd.). Nakon što pacijent podnese ovu hranu, 5. i 6. dana dodaju se juha, jogurt, keksi i mladi sir. Pacijent treba konzumirati ovu hranu u malim količinama u čestim razmacima.
Faza 2: tekuća, mekana i miksana hrana. Tekuću, mekanu i miksanu hranu treba nastaviti 4 sedmice nakon operacije. Mekano voće (marelice, breskve, jagode, lubenica itd.) može se konzumirati bez problema. Tvrdo voće treba miksati. Da bi se izbjegao nedostatak proteina, pacijent treba konzumirati 70 grama proteina dnevno.
Faza 3: polučvrsta hrana. Četiri sedmice nakon operacije pacijentu se uvodi polučvrsta hrana. Do tog vremena želučana vrećica je zacijelila i mekana i polučvrsta hrana lako se podnosi. Obroci se trebaju fokusirati prije svega na hranu bogatu proteinima, izbjegavajući onu s visokim sadržajem masti i šećera te tešku za probavu.
Faza 4: čvrsta hrana s niskim sadržajem masti. Ograničenja se ukidaju približno 3 mjeseca nakon operacije. Sva čvrsta hrana, crveno meso, sirovo povrće i sirovo voće mogu se jesti, pod uslovom da se temeljito sažvaču. Treba izbjegavati šećer i slatkiše, kremaste juhe, umake, maslac, prženu hranu i hranu s visokim sadržajem masti poput brze hrane.
Šta učiniti u preoperativnom periodu
- Treba procijeniti opće zdravlje i nutritivno stanje.
- Treba objasniti postoperativni dijetni plan.
- Da bi se rizici hirurških zahvata sveli na minimum, prateće bolesti treba liječiti na najbolji mogući način.
- Treba procijeniti predanost i motivaciju pacijenta programu praćenja.
- Pacijentu treba biti zajamčeno da će dobiti sve potrebne informacije o potrebi za doživotnim praćenjem te o rizicima i ishodima hirurških opcija. Pacijentu treba omogućiti da razumije moguće posljedice operacije.
- Pacijenta treba tačno informirati o rizicima operacije, a treba provesti doživotne promjene ponašanja.
- Pacijent mora prihvatiti programe nadzora i praćenja.
- Treba procijeniti kliničko stanje pacijenta i plan barijatrijske hirurgije.
- Sindrom apneje u snu i respiratorna funkcija pluća
- Metabolički i endokrini poremećaji
- Gastritis uzrokovan bakterijom Helicobacter pylori
- Tjelesni sastav (denzitometrijska procjena)
- Gustoća kostiju
- Indirektna kalorimetrija
Uspjeh i neuspjeh nakon operacije gojaznosti
Uspješna barijatrijska operacija može se definirati kao gubitak 50–70 % viška težine pacijenta te uspostava i održavanje novih, redovnih prehrambenih navika nakon operacije.
Ako pacijent tu novu prehrambenu naviku podrži i fizičkom aktivnošću, to će spriječiti ponovno dobivanje izgubljene težine i osigurati kontinuirani uspjeh operacije. Postoperativni neuspjeh može se definirati kao nemogućnost postizanja postavljenih ciljeva i ponovno dobivanje izgubljene težine na prijašnji nivo tokom vremena. Nakon uspješne operacije prelazak pacijenta na novi način života, uklanjanje prijašnjih poremećaja hranjenja i održavanje dosljednosti u tom pogledu također su od ključne važnosti za održavanje izgubljene težine.
Ko su kandidati za operaciju gojaznosti?
Pacijenti u dobi od 18 do 60 godina s indeksom tjelesne mase (ITM) 40 kg/m2 ili više te oni s ITM-om 35–40 kg/m2 uz najmanje dva od sljedećih stanja: metabolički poremećaji poput dijabetesa tipa 2, kardiorespiratorna bolest (hipertenzija), sindrom apneje u snu, ozbiljna bolest zglobova (osteoartroza), sindrom policističnih jajnika (PCOS) ili ozbiljni psihološki problemi povezani s gojaznošću, kandidati su za operaciju.
Prije odluke o hirurškom liječenju pacijent mora imati gojaznost najmanje 5 godina, mora pokušavati smršati 5 godina bez uspjeha i ne smije imati nikakvih hormonskih poremećaja. Nadalje, pacijent ne smije biti ovisan o alkoholu ili drogama. Pacijent mora u potpunosti razumjeti hirurški zahvat i biti sposoban prilagoditi se postoperativnom periodu.
Koliko traje period oporavka?
Budući da metoda koja se koristi u hirurgiji gojaznosti ne uključuje veliki rez na trbuhu, postoperativna bol je minimalna. Pacijentima se pomaže da ustanu i hodaju nakon operacije. Na osnovu promatranja zdravlja pacijenta, otpuštaju se na datum koji ljekar smatra primjerenim. Pacijent nastavlja aktivan život ubrzo nakon operacije. Ako se potrebne kontrole kod ljekara ne zanemare, proces gubitka težine nastavit će se zdravo.
Koliki će biti gubitak težine?
Nakon operacije gojaznosti količina konzumirane hrane značajno se smanjuje jer pacijent ne osjeća glad niti ima kapacitet jesti kao prije. Ipak, preporučuje se izbjegavati slatku hranu, pića i alkohol. Iako su redovne kontrole važan element u sprječavanju mogućih komplikacija, predviđa se da osobe koje se pridržavaju svih ovih uslova mogu izgubiti najmanje 50–60 % viška težine za približno 12 mjeseci.
Vježbanje nakon operacije gojaznosti
Nakon operacije gojaznosti pacijenti se svakako trebaju posavjetovati sa svojim ljekarom o tome koje vježbe mogu raditi i početi vježbati u najprimjerenije vrijeme koje ljekar preporuči. Pacijenti koji su bili podvrgnuti operaciji gojaznosti ne mogu izgubiti željenu težinu isključivo djelovanjem operacije. Kao i kod drugih metoda, pacijenti trebaju slijediti primjeren dijetni program i rutinu vježbanja.