Ishrana i dijeta su svjesni i redovni procesi unosa hranjivih tvari potrebnih za rast, obnovu i održavanje funkcija tijela. Ishrana je naučna disciplina koja nadilazi puko utoljavanje gladi i obuhvata uravnoteženu prehranu koja uključuje proteine, ugljikohidrate, masti, vitamine i minerale.

Zdrava prehrana, prilagođena dobi, spolu, genetskoj strukturi i nivou tjelesne aktivnosti osobe, svodi na najmanju mjeru rizik od hroničnih bolesti uz istovremeno poboljšanje kvaliteta života. U savremenoj medicini ishrana nije samo izbor načina života nego i primarna ili potporna medicinska intervencija uključena u protokole liječenja mnogih bolesti.

Šta su ishrana i dijeta?

Ishrana se odnosi na proces kojim živi organizam tvari koje dobiva iz vanjskog okruženja pretvara u vlastite gradivne dijelove i koristi ih za proizvodnju energije. Dijeta je prehrambeni plan koji osoba slijedi u određenu svrhu (kontrola težine, zbrinjavanje bolesti ili poboljšanje performansi).

Prakse kliničke ishrane i dijetetike zahtijevaju multidisciplinarni pristup. Dijetni programi osmišljeni uz vođenje kvalificiranog nutricioniste optimiziraju brzinu metabolizma, čime jačaju imunološki odgovor tijela. Cilj ovog procesa je spriječiti komplikacije uzrokovane pothranjenošću ili prekomjernom ishranom te podržati popravak tkiva.

Koje su prednosti ishrane i dijete?

Dobro planirana prehrana direktno utiče i na fizičko i na mentalno zdravlje osiguravajući da tjelesni sistemi rade u skladu. Glavne prednosti personaliziranih dijeta navedene su u nastavku:

• Jača imunološki sistem. Dovoljan unos antioksidanasa i vitamina pomaže održati odbranu tijela protiv infekcija.
• Smanjuje rizik od hroničnih bolesti: sprječava razvoj ili usporava napredovanje dijabetesa tipa 2, hipertenzije i kardiovaskularnih bolesti.
• Regulira nivo energije: sprječava oscilacije u nivou šećera u krvi, osiguravajući uravnoteženo oslobađanje energije tokom dana.
• Podržava mentalne funkcije: unos omege-3 i aminokiselina poboljšava koncentraciju i odgađa kognitivno propadanje.
• Omogućava održivo upravljanje težinom: pomaže postići idealnu tjelesnu težinu potičući sagorijevanje masti uz očuvanje mišićne mase.

Koje bolesti obuhvata ishrana i dijetetika?

Nutritivna terapija, kao sastavni dio savremene medicine, ima aktivnu ulogu u zbrinjavanju mnogih patoloških stanja.

Metaboličke i endokrine bolesti

Kod stanja poput inzulinske rezistencije i dijabetesa ishrana čini kamen temeljac liječenja. Kontrola šećera u krvi postiže se kontrolom ugljikohidrata i upravljanjem glikemijskim indeksom. Dijetna podrška važna je i kod hormonskih neravnoteža poput sindroma policističnih jajnika (PCOS) i poremećaja štitne žlijezde.

Kardiovaskularne bolesti

Kod hipertenzije, hiperlipidemije i bolesti koronarnih arterija kontrola natrija i ograničenje zasićenih masti od vitalne su važnosti. DASH dijeta i mediteranski obrasci prehrane imaju za cilj očuvati elastičnost krvnih žila.

Poremećaji gastrointestinalnog sistema

Eliminacijske dijete koriste se kod bolesti poput sindroma iritabilnog crijeva (IBS), celijakije, Crohnove bolesti i ulceroznog kolitisa. Pokazuju se pristupi koji povećavaju kapacitet apsorpcije hranjivih tvari i podržavaju crijevnu floru (mikrobiotu).

Onkološki procesi

Kod pacijenata na liječenju raka ishrana ima za cilj ublažiti nuspojave hemoterapije i radioterapije. Stvaraju se posebni programi suplemenata bogatih proteinima radi sprječavanja gubitka mišića (kaheksije) i povećanja otpornosti tijela.

Kako sastaviti zdrav plan ishrane?

Pri uspostavljanju zdrave prehrane ključni principi su kontrola porcija i raznolikost, a ne ograničenja. Proces je uspješan kada osoba postepeno mijenja postojeće navike. Evo koraka koje treba slijediti za uspješan i zdrav plan ishrane:

• Treba povećati unos vode. Pijenje u prosjeku 2–2,5 litre vode dnevno održava metabolizam aktivnim.
• Treba planirati obroke. Učestalost obroka treba odrediti tako da nivo šećera u krvi ostane uravnotežen izbjegavanjem dugih perioda gladovanja.
• Treba ograničiti prerađenu hranu. Pakirane proizvode koji sadrže rafinirani šećer, prekomjernu sol i trans masti treba izbjegavati.
• Treba dati prednost unosu vlakana. Povrće, voće i cjelovite žitarice trebaju biti u središtu prehrane.
• Treba razviti svijest o porcijama. Vizuelno dijeljenje tanjira na dijelove može pomoći spriječiti prekomjeran unos kalorija.

Ko treba da se obrati Odjeljenju ishrane i dijetetike?

Stručnost iz ishrane i dijetetike neophodna je ne samo onima koji žele smršati nego svakome ko želi održati opće zdravlje. Situacije koje zahtijevaju stručnu pomoć navedene su u nastavku:

• Osobe s hroničnim bolestima: nutritivno zbrinjavanje od vitalne je važnosti za pacijente s dijabetesom, hipertenzijom i bolešću bubrega.
• Trudnice i dojilje: hranjive tvari treba optimizirati kako bi se osigurao zdrav razvoj bebe i održale tjelesne rezerve majke.
• Sportisti: posebni proračuni makronutrijenata neophodni su za bolje tjelesne performanse, izdržljivost i zdrav razvoj mišića.
• Osobe s netolerancijama na hranu: u slučajevima poput celijakije, netolerancije na laktozu ili alergija na hranu treba sastaviti uravnoteženu prehranu.
• Osobe koje ne mogu kontrolirati težinu: u slučajevima gojaznosti ili izrazite mršavosti (sklonost anoreksiji/bulimiji) stručna podrška je neophodna za trajna i zdrava rješenja.

Koje su moguće komplikacije na koje treba paziti kod dijete?

Kada je dijeta nekontrolirana ili kada se slijede nenaučne drastične dijete, može doći do trajnog oštećenja tijela. Problemi koji mogu proizaći iz neupućenih i nezdravih dijeta uključuju:

• Gubitak mišića: vrlo niskokalorične dijete poduzete radi brzog gubitka težine uzrokuju razgradnju mišićnog tkiva umjesto masti.
• Usporavanje metabolizma: kada tijelo uđe u režim gladi, bazalni metabolizam se smanjuje, a težina se brzo vraća kada se dijeta prekine.
• Nedostaci vitamina i minerala: jednolična prehrana može potaknuti probleme poput anemije, gubitka kose, lomljivih noktiju i osteoporoze.
• Neravnoteža elektrolita: prekomjeran gubitak tekućine ili neuravnotežen unos minerala može dovesti do poremećaja srčanog ritma.

Danas se prakse alternativne medicine tačnije opisuju kao „komplementarna i integrativna medicina“, jer se mnoge od tih metoda ne koriste samostalno, nego za podršku konvencionalnim medicinskim liječenjima.

Šta je alternativna medicina?

Alternativna medicina je opći pojam za metode liječenja koje se koriste umjesto savremenih (konvencionalnih) medicinskih praksi i zasnovane su na tradicionalnom znanju ili različitim filozofskim osnovama. Ove metode uglavnom imaju za cilj aktivirati mehanizme samoizlječenja tijela i tretirati osobu kao cjelinu, uključujući fizičke, mentalne i duhovne aspekte.

Danas se ova oblast, kada se kombinira sa savremenom medicinom, naziva i „komplementarnom medicinom“. Prakse alternativne medicine prati Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) u okviru određenih standarda, a preferiraju ih osobe koje traže potporna rješenja za širok raspon stanja, od hronične boli do zbrinjavanja stresa.

Koje su metode alternativne medicine?

Alternativna medicina uključuje širok raspon praksi, od tradicionalnih učenja s historijom od nekoliko hiljada godina do savremenih pristupa prirodnoj terapiji. Ove prakse, koje izlaze izvan okvira savremenih medicinskih pristupa, uglavnom se fokusiraju na prirodne proizvode, manuelne tehnike ili metode uma i tijela. Često korištene metode alternativne medicine su sljedeće:

• Akupunktura: metoda liječenja kineskog porijekla u kojoj se tanke igle uvode u određene energetske tačke u tijelu.
• Fitoterapija: proces sprječavanja ili liječenja bolesti pomoću spojeva dobivenih iz dijelova biljaka poput listova, korijena ili sjemenki.
• Homeopatija: zasnovana na principu „slično liječi slično“, uključuje primjenu izuzetno niskih doza tvari koje bi kod zdrave osobe izazvale slične simptome.
• Kiropraktika: manuelne tehnike koje se koriste za ispravljanje poremećaja kičme i mišićno-koštanog sistema, posebno ručnim namještanjem.
• Ozon terapija: metoda u kojoj se medicinski ozonski plin primjenjuje u tijelo različitim putevima radi jačanja imunološkog sistema i povećanja oksigenacije tkiva.
• Kupiranje (hidžama): zahvat koji stvara vakuumski učinak u određenim područjima radi uklanjanja tzv. nečiste krvi iz tijela.
• Refleksologija: praksa zasnovana na uvjerenju da određene tačke na šakama i stopalima odgovaraju organima u tijelu, a te tačke se stimuliraju masažom.

Kod kojih bolesti se koristi alternativna medicina?

Metode alternativne medicine uglavnom se koriste kao pomoćni element u zbrinjavanju hroničnih problema i poboljšanju kvaliteta života. Ove metode se smatraju dopunom glavnom planu liječenja i ne treba ih same po sebi smatrati primarnim metodama liječenja. Alternativna medicina se koristi kod sljedećih stanja:

• Hronična bol: bol u donjem dijelu leđa, bol u vratu, bol u zglobovima i jake glavobolje migrenskog tipa.
• Psihološki problemi: intenzivan stres, anksiozni poremećaji, blaga depresija i poremećaji spavanja.
• Tegobe probavnog sistema: funkcionalne probavne smetnje, sindrom iritabilnog crijeva (IBS) i hronični zatvor.
• Oslabljen imunološki sistem: jačanje otpornosti protiv sezonskih bolesti i podrška imunološkoj ravnoteži tijela.
• Kožna stanja: smanjenje simptoma hroničnih kožnih poremećaja poput ekcema i psorijaze.
• Alergijske reakcije: potporno liječenje sezonskih alergija i simptoma astme.

Kome je pogodna alternativna medicina?

Prakse alternativne medicine mogu biti pogodne za zdrave osobe ili pacijente s hroničnim stanjima koji žele povećati bioraspoloživost tijela i svesti na najmanju mjeru upotrebu hemijskih lijekova. Međutim, to može varirati ovisno o općem zdravstvenom stanju osobe. Prakse alternativne medicine mogu biti primjerene za sljedeće grupe:

• Pacijenti koji teško podnose nuspojave savremenih medicinskih liječenja
• Osobe koje traže nefarmaceutsku podršku za zbrinjavanje hronične boli
• Osobe koje uz fizičko zdravlje žele održati i mentalnu ravnotežu
• Pacijenti u procesu rehabilitacije (uz odobrenje specijaliste)

Ko su rizične grupe kod praksi alternativne medicine?

Iako se često opisuju kao prirodne, neupućena ili nepravilna upotreba metoda alternativne medicine može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema. Posebno interakcije između biljnih preparata i postojećih lijekova mogu stvoriti neočekivano opterećenje metabolizma. Rizične grupe koje trebaju biti posebno oprezne s praksama alternativne medicine su sljedeće:

• Trudnice i dojilje: treba izbjegavati preparate čiji učinci na razvoj dojenčeta nisu potpuno poznati.
• Onkološki pacijenti: biljni preparati koji mogu stupiti u interakciju s hemoterapijom ili radioterapijom mogu ometati liječenje.
• Osobe prije operacije: neke biljke s učinkom razrjeđivanja krvi mogu povećati rizik od krvarenja tokom operacije.
• Osobe s hroničnim zatajenjem organa: biljni proizvodi mogu imati toksične učinke kod osoba sa zatajenjem jetre ili bubrega.
• Djeca i stariji odrasli: budući da imaju osjetljiviji metabolizam, sve vrste primjena treba provoditi pod nadzorom specijaliste.

Šta treba uzeti u obzir pri upotrebi alternativne medicine?

Prije početka alternativnog liječenja od vitalne je važnosti procijeniti njegovu pouzdanost i kvalifikacije osobe koja ga provodi. Pogrešne prakse ili upotreba materijala niske kvalitete mogu pogoršati postojeće stanje. Prije podvrgavanja praksama alternativne medicine treba uzeti u obzir sljedeće:

• Treba provjeriti ima li osoba koja provodi liječenje certifikat odobren od strane Ministarstva zdravlja.
• Treba propitati usklađenost biljnih proizvoda sa standardima kvaliteta i uslove njihovog čuvanja.
• Vaš trenutni ljekar uvijek treba biti obaviješten o alternativnoj metodi koju planirate koristiti.
• Očekivanja trebaju ostati realna i treba imati na umu da su ove metode potporni pristupi, a ne čudotvorni lijekovi.

Često postavljana pitanja o alternativnoj medicini

Jesu li metode alternativne medicine sigurne?

Prakse alternativne medicine smatraju se sigurnima samo kada ih izvode kvalificirani ljekari u higijenskim uslovima; u suprotnom mogu nositi rizike poput infekcije i oštećenja tkiva.

Mogu li biljna liječenja zamijeniti lijekove?

Ne, biljni proizvodi ne mogu zamijeniti savremene lijekove; međutim, mogu se koristiti kao potporna liječenja uz odobrenje ljekara.

Je li akupunktura bolan zahvat?

Akupunktura je uglavnom bezbolna jer se koriste vrlo tanke igle, iako se može javiti blagi osjećaj trnjenja.

Pokriva li Zavod za socijalno osiguranje liječenja alternativne medicine?

Većina praksi GETAT (tradicionalna i komplementarna medicina) koje se nude u privatnim i javnim bolnicama pružaju se pod određenim uslovima ili uz naknadu; međutim, za aktuelne informacije o pokriću treba kontaktirati nadležnu ustanovu.

Koja metoda alternativne medicine pomaže kod gubitka težine?

Ne postoji metoda alternativne medicine koja direktno uzrokuje gubitak težine; međutim, akupunktura i fitoterapija mogu podržati proces dijete pomažući regulaciju metabolizma.

Koriste li se prakse alternativne medicine u liječenju raka?

Prakse alternativne medicine ne koriste se za liječenje samog raka, ali se mogu koristiti kao komplementarni pristupi za smanjenje nuspojava hemoterapije poput mučnine i umora.

Šta je GETAT?

GETAT je skraćenica za „tradicionalnu i komplementarnu medicinu“ i odnosi se na zakonski regulisano područje prakse pod nadzorom Ministarstva zdravlja u Turskoj.

Koja je metoda alternativne medicine pogodna za migrenu?

Najčešće korištene metode za smanjenje učestalosti napada migrene su akupunktura i neuralna terapija.

Koliko koštaju liječenja alternativnom medicinom?

Cijene variraju ovisno o korištenoj metodi, trajanju seansi i tehnološkoj infrastrukturi ustanove.

Algologija u medicini znači proučavanje boli i specijalnost je posvećena dijagnozi i liječenju jake boli, posebno hronične boli koja traje dulje vrijeme, boli čiji se izvor ne može tačno utvrditi ili boli otporne na liječenje. Akutna bol je obično znak ozljede ili bolesti.

Hronična bol, koja je primarni fokus algologije, stanje je koje znatno smanjuje kvalitet života pacijenta i smatra se bolešću za sebe.

Šta je algologija (poliklinika za bol)?

Algologija je grana nauke koja prepoznaje izvor hronične boli koja znatno smanjuje kvalitet života, istražuje njene uzroke i liječi je multidisciplinarnim metodama. Poznata i kolokvijalno kao „poliklinika za bol“, algologija se bavi zbrinjavanjem hronične boli, posebno slučajeva koji traju dulje od tri mjeseca i otporni su na standardna liječenja.

Algologija pruža individualizirana rješenja liječenja za širok raspon stanja, od onkološke boli do neuropatske boli, od diskus hernija do otpornih glavobolja. Njen primarni cilj je razumjeti mehanizme boli, omogućiti osobama povratak svakodnevnim aktivnostima i svesti na najmanju mjeru fizičke, psihološke i socijalne učinke boli.

Koje bolesti liječi algologija?

Odjeljenje algologije bavi se hroničnom boli koja proizlazi iz nervnog sistema ili nastaje kao posljedica oštećenja tkiva. Bolesti kojima se bavi odjeljenje algologije uključuju sljedeće:

• Lumbalne i vratne diskus hernije: zbrinjava pacijente koji još nisu dosegli hiruršku fazu ili koji i nakon operacije i dalje osjećaju bol.
• Bol kod raka: bavi se jakom boli uzrokovanom direktnim pritiskom tumora ili procesima liječenja (hemoterapija itd.).
• Neuropatska bol: odlikuje se osjećajem pečenja, uboda i utrnulosti povezanim s dijabetesom ili kompresijom nerava.
• Trigeminalna neuralgija: to su jake boli u području lica koje se osjećaju poput električnog udara.
• Migrena i jake glavobolje: bavi se vrstama hronične glavobolje koje se ne mogu kontrolirati lijekovima.
• Fibromijalgija: reumatsko stanje mekog tkiva koje se odlikuje raširenom boli i osjetljivošću mišića po cijelom tijelu.
• Bol zglobova i skeletnog sistema: odnosi se na hroničnu bol uzrokovanu osteoartrozom u području koljena, kuka i ramena.
• Bol nakon herpes zostera (postherpetična neuralgija): to je trajna bol koja ostaje u nervnim završecima nakon zacjeljivanja osipa herpes zostera.
• Fantomska bol: to je fantomska bol koja se osjeća u nedostajućem ekstremitetu (ruka, noga).

Koje se dijagnostičke metode koriste na Odjeljenju algologije?

Na odjeljenju algologije poduzimaju se koraci za prekid ciklusa hronične boli koja direktno utiče na kvalitet života pacijenta. Napredne tehnike snimanja i intervencijske pretrage koriste se za utvrđivanje je li bol centralna ili periferna, a zatim se razvijaju individualizirani protokoli liječenja.

Fizikalni pregled i anamneza u algologiji

Prva i najvažnija faza dijagnostičkog procesa jest detaljna medicinska anamneza i izvođenje specifičnih neuroloških pregleda. Ljekar procjenjuje početak boli, faktore koji je izazivaju i karakter boli (poput pečenja, uboda ili električnog udara). Osnovne metode procjene koje se primjenjuju tokom fizikalnog pregleda su sljedeće:

• Analiza dermatoma: osigurava se procjena senzornih područja nervnih korijena u tijelu.
• Testovi snage mišića: izvode se radi utvrđivanja motoričkih gubitaka povezanih s kompresijom nerava.
• Pregled refleksa: mjere se duboki tetivni refleksi.
• Provokativni testovi: uključuju promatranje izaziva li se bol određenim pokretima.

Metode snimanja i radiološke pretrage

Specijalisti algologije koriste radiološke uređaje za snimanje visoke rezolucije radi vizualizacije anatomskog izvora boli. Ove metode jasno otkrivaju oštećenje tkiva, hernije ili degeneraciju zglobova. Glavne tehnologije snimanja koje se koriste u savremenoj algologiji su sljedeće:

Magnetna rezonanca (MRI): omogućava detaljan pregled mekih tkiva, nervnih korijena i struktura diskova.

Kompjuterizovana tomografija (CT): koristi se za otkrivanje odstupanja i kalcifikacija u koštanoj strukturi.

Ultrasonografija (USG): omogućava promatranje kompresije nerava i povećane intraartikularne tekućine u realnom vremenu.

Direktni rendgen: to je prvi korak u procjeni poravnanja kičme i mehaničkih problema.

Dijagnostičke blokade (intervencijske dijagnostičke metode)

Jedna od ključnih osobina koje razlikuju algologiju od drugih grana jest upotreba „dijagnostičkih blokada“ u dijagnostičke svrhe. Ako injekcija lokalnog anestetika u nerv privremeno ublaži bol, to potvrđuje da bol potječe iz tog nerva. Intervencijske metode koje se primjenjuju za dijagnozu su sljedeće:

• Selektivne blokade nervnog korijena: to je potvrda izvora boli primjenom lijeka na određeni nervni korijen.
• Blokade fasetnih zglobova: izvode se radi procjene doprinosa osteoartroze zglobova kičme boli.
• Simpatičke blokade: izvode se radi razlikovanja boli koja potječe iz simpatičkog nervnog sistema.
• Blokada medijalne grane: to je testiranje provođenja nerava kod boli u donjem dijelu leđa i vratu.

Elektrofiziološke pretrage

Pretrage koje mjere brzinu provođenja nerava i električnu aktivnost mišića neophodne su, posebno u dijagnozi neuropatske boli. Ove pretrage pružaju kvantitativne podatke o stepenu i lokaciji oštećenja nerava. Elektrofiziološke metode koje se koriste u klinikama algologije su sljedeće:

• EMG (elektromiografija): to je procjena funkcionalnog stanja mišića i nerava.
• SEP i MEP pretrage: to je mjerenje senzornih i motoričkih evociranih potencijala.
• Kvantitativno senzorno testiranje (QST): to je analiza pragova toplote, hladnoće i dodira.

Laboratorijske pretrage i funkcionalna analiza

Krvne pretrage koriste se za prepoznavanje osnovnih upalnih procesa ili metaboličkih nedostataka koji doprinose boli. U nekim slučajevima nedostaci vitamina ili reumatske bolesti mogu biti primarni uzrok hronične boli. Laboratorijske pretrage koje će se zatražiti u dijagnostičkom procesu su sljedeće:

• Markeri upale: provjeravaju se vrijednosti CRP-a i sedimentacije.
• Reumatski paneli: izvode se autoimuni testovi poput RF-a i Anti-CCP-a.
• Nivoi vitamina i minerala: posebno se izvode mjerenja vitamina B12, vitamina D i magnezija.
• Hormonski profil: procjenjuju se endokrini poremećaji koji mogu uticati na prag boli.

Kada se obratiti specijalisti algologije?

Ako je bol napredovala izvan akutne faze, a konvencionalni lijekovi protiv bolova ili fizikalna terapija nisu djelotvorni, preporučuje se konsultacija sa specijalistom algologije. Prelazak boli u hronično stanje može uzrokovati trajne promjene u nervnom sistemu, pa je rana intervencija od velike važnosti.

U slučajevima dugotrajne boli koja narušava san, uzrokuje ograničenja pokreta ili dovodi do depresivnog raspoloženja, poliklinike za bol primjenjuju multidisciplinarni pristup. U tom procesu algolozi rade usklađeno s odjeljenjima ortopedije, neurologije, fizioterapije i psihijatrije radi vođenja sveobuhvatnog procesa njege.

Akupunktura je metoda tradicionalne i komplementarne medicine koja uključuje uvođenje vrlo tankih, sterilnih igala u određene strateške tačke na tijelu. Nastala prije nekoliko hiljada godina u kineskoj medicini, ova metoda liječenja ima za cilj uravnotežiti tok energije tijela (Qi) i stimulirati nervni sistem radi aktiviranja prirodnih mehanizama izlječenja.

U savremenoj medicini akupunktura se smatra tehnikom neuromodulacije koja stimulira vezivno tkivo, mišiće i nerve, potičući oslobađanje endorfina, prirodnih analgetika tijela. Danas se sigurno primjenjuje kao potporni dio multidisciplinarnih protokola liječenja u širokom rasponu stanja, od zbrinjavanja hronične boli do stresnih poremećaja.

Šta je akupunktura?

Akupunktura, izvedena od latinskih riječi „acus“ (igla) i „punctura“ (probosti), sistem je liječenja koji radi po principu stimulacije bioaktivnih tačaka u tijelu. Prema tradicionalnom pristupu, ona vraća energetsku ravnotežu uklanjanjem blokada na meridijanima smještenim u tijelu.

Priznata od strane Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) po djelotvornosti kod brojnih indikacija, ovu metodu danas u savremenim bolnicama primjenjuju specijalisti. Primarni cilj liječenja akupunkturom nije potisnuti simptome, nego pomoći tijelu da vrati svoju unutrašnju ravnotežu, poznatu kao homeostaza.

Koje su koristi i primjene liječenja akupunkturom?

Akupunktura pruža podršku tijelu, posebno kod stanja praćenih hroničnom upalom i funkcionalnim poremećajima. Zahvaljujući regulatornom učinku na nervni sistem, doprinosi i fizičkim i mentalnim procesima izlječenja. Glavna područja primjene akupunkture su sljedeća:

• Zbrinjavanje hronične boli: djelotvorna u ublažavanju boli u leđima, vratu, koljenima i ramenima.
• Migrena i tenzijske glavobolje: pomaže smanjiti učestalost i težinu napada.
• Psihološka podrška: pruža olakšanje u slučajevima anksioznosti, poremećaja spavanja i blage depresije.
• Regulacija probavnog sistema: koristi se kod funkcionalnih problema poput sindroma iritabilnog crijeva (IBS) i gastritisa.
• Alergijske reakcije: može smanjiti simptome sezonskih alergija uravnoteženjem imunološkog sistema.
• Liječenje ovisnosti: preferira se za zbrinjavanje simptoma apstinencije tokom procesa prestanka pušenja.

Kako se primjenjuje akupunktura? 

Liječenje akupunkturom se izvodi po personaliziranom planu nakon analize općeg zdravlja i tegoba pacijenta. Igle koje se koriste tokom zahvata mnogo su tanje i fleksibilnije od standardnih igala za injekcije; zbog toga je zahvat uglavnom bezbolan. Proces liječenja akupunkturom u osnovi se sastoji od sljedećih faza:

• Utvrđivanje tačaka: odgovarajuće tačke na tijelu, uhu ili glavi utvrđuju se prema tegobi pacijenta.
• Uvođenje igala: sterilne igle za jednokratnu upotrebu nježno se uvode do određene dubine.
• Vrijeme zadržavanja: igle obično ostaju u tijelu 20 do 30 minuta. Tokom tog vremena pacijent je u ležećem položaju.
• Stimulacija: u nekim slučajevima primjena blage električne struje (elektroakupunktura) ili topline (moksibustija) na igle može povećati njihovu djelotvornost.

Koja medicinska specijalnost pruža liječenje akupunkturom?

Liječenje akupunkturom mogu primjenjivati samo ljekari koji su prošli certificiranu obuku u ovoj oblasti, prema propisima Ministarstva zdravlja Republike Turske. Ovo liječenje je uglavnom dostupno u centrima tradicionalne i komplementarne medicine (GETAT) u bolnicama ili u okviru odjeljenja odgovarajućih specijalista (fizikalna terapija, algologija itd.).

Primjerenije je prvo se obratiti odgovarajućem specijalisti radi dijagnoze i procjene, a zatim razmotriti akupunkturu kao potporno liječenje. Izvođenje akupunkture u kliničkim uslovima i pridržavanje pravila higijene ključno je za sprječavanje rizika od infekcije.

Koje mjere opreza treba poduzeti prije i poslije liječenja akupunkturom?

Kako bi se maksimizirale koristi liječenja akupunkturom i svele na najmanju mjeru moguće nuspojave, pacijentima se savjetuje da slijede određene smjernice. Budući da akupunktura utiče na energetski metabolizam tijela, vrijeme seansi je ključno. Stvari koje treba uzeti u obzir tokom procesa akupunkture uključuju:

• Stanje sitosti: ne treba dolaziti na seansu izuzetno gladan ili vrlo sit; lagan obrok nakon seanse je idealan.
• Izbor odjeće: treba dati prednost udobnoj i širokoj odjeći radi lakšeg pristupa tačkama.
• Odmor: naporne fizičke aktivnosti i prekomjernu tjelovježbu treba izbjegavati prvih nekoliko sati nakon seanse.
• Unos tekućine: preporučuje se piti dovoljno vode nakon seanse kako bi se tijelu pomoglo izbaciti toksine.
• Upotreba lijekova: ako trenutno uzimate lijekove za razrjeđivanje krvi, morate obavijestiti ljekara prije zahvata.

Koje su moguće nuspojave akupunkture i ko treba biti oprezan?

Akupunktura, kada je izvode stručnjaci, metoda je s vrlo niskim rizikom od nuspojava; međutim, kao i kod svakog medicinskog zahvata, nakon liječenja se mogu javiti privremeni i blagi učinci. Evo nekih nuspojava akupunkture i toga ko ih treba biti svjestan:

• Na mjestima uboda mogu se javiti blage modrice, bockanje ili kratkotrajan osjećaj umora.
• Osobe koje uzimaju lijekove za razrjeđivanje krvi ili imaju probleme sa zgrušavanjem imaju povećan rizik od krvarenja.
• Određeni faktori mogu potaknuti porod, pa treba obavijestiti ljekara ako ste trudni.
• Ako se elektroakupunktura izvodi na pacijentima s pejsmejkerima, treba biti oprezan.

Često postavljana pitanja o akupunkturi

Bole li igle za akupunkturu?

Budući da su igle za akupunkturu tanke poput vlasi kose, u trenutku uvođenja osjeti se samo blagi ubod poput uboda komarca ili trnjenje; zahvat je uglavnom bezbolan.

Koliko je seansi akupunkture potrebno?

Trajanje liječenja varira ovisno o stanju, ali se uglavnom sastoji od ukupno 8–10 seansi, s 1–2 seanse sedmično.

Je li moguće smršati akupunkturom?

Akupunktura ne sagorijeva direktno masti, ali pomaže kod gubitka težine uravnoteženjem apetita, ubrzavanjem metabolizma i smanjenjem stresa tokom procesa dijete.

Kada počinje djelovati akupunktura?

Dok neka stanja akutne boli mogu osjetiti olakšanje već od prve seanse, značajno poboljšanje kod hroničnih problema obično se osjeti nakon 3. ili 4. seanse.

Može li se akupunktura izvoditi na djeci?

Da, kod djece se pod nadzorom stručnjaka mogu primijeniti tehnike bez igala (laserska akupunktura ili pritisak) ili liječenja vrlo finim iglama.

Nudi li liječenje akupunkturom trajno rješenje?

Budući da akupunktura pojačava vlastiti kapacitet izlječenja tijela, kada je podržana odgovarajućim promjenama načina života, može pružiti dugotrajno i trajno poboljšanje.

Jesu li igle za akupunkturu za jednokratnu upotrebu?

Da, radi svođenja na najmanju mjeru rizika od infekcije, za svakog pacijenta preferiraju se potpuno sterilne čelične igle za jednokratnu upotrebu.

Ima li akupunktura naučnu osnovu?

Da, postoje hiljade naučnih studija o učincima akupunkture na nervni sistem i njenoj ulozi u regulaciji oslobađanja neurotransmitera i protoka krvi.

Porodična medicina je medicinska disciplina koja osobama osigurava sveobuhvatnu, kontinuiranu i holističku zdravstvenu njegu bez obzira na dob, spol ili bolest. Porodična medicina obuhvata širok raspon usluga, od preventivne zdravstvene njege do dijagnoze i liječenja bolesti, praćenja hroničnih bolesti i zdravstvenog savjetovanja, te služi kao prva tačka kontakta u zdravstvenom sistemu.

Šta je porodična medicina?

Porodična medicina je medicinska specijalnost koja pruža sveobuhvatnu i kontinuiranu zdravstvenu njegu svim osobama, bez obzira na dob, spol ili bolest. Porodični ljekar procjenjuje pacijenta ne samo na osnovu trenutne tegobe nego uzimajući u obzir i medicinsku historiju, način života i opće zdravstveno stanje.

Ova disciplina se fokusira i na liječenje bolesti i na usluge preventivne zdravstvene njege. Redovno praćenje, rana dijagnoza i procjena rizika spadaju među osnovne komponente porodične medicine. Također osigurava da zdravstveni proces napreduje primjereno upućivanjem pacijenata odgovarajućim specijalnostima kada je to potrebno.

Koje bolesti liječi porodična medicina?

Porodični ljekar je ljekar koji procjenjuje opće zdravstveno stanje osobe i vodi dijagnozu, praćenje i početno liječenje mnogih čestih bolesti. Posebno se bavi čestim tegobama poput infekcija gornjeg dišnog puta, gripe, prehlade, infekcija grla, kašlja, povišene temperature i umora.

Osim toga, među stanjima koja procjenjuje porodični ljekar su i gastrointestinalne tegobe poput mučnine, proljeva, zatvora, probavnih smetnji i refluksa. Također je jedna od prvih tačaka kontakta za opće tegobe poput glavobolje, vrtoglavice, umora te bolova u mišićima i zglobovima.

Porodični ljekar može pratiti hronična stanja poput hipertenzije, dijabetesa, bolesti štitne žlijezde i visokog holesterola. Redovno praćenje ovih bolesti, zbrinjavanje lijekova i opća procjena zdravlja važni su dijelovi prakse porodične medicine.

Blagi kožni osipi, alergijske reakcije, infekcije mokraćnih puteva, blage mišićno-koštane tegobe i neka osnovna pitanja ženskog zdravlja također spadaju među zdravstvena pitanja kojima se bavi porodični ljekar. Kada je potrebno, zahtijeva dalje pretrage ili upućuje pacijenta odgovarajućem specijalisti.

Koje su odgovornosti porodičnog ljekara?

Odgovornosti porodičnog ljekara su pratiti zdravstveno stanje osobe, pružati usluge preventivne zdravstvene njege, izvoditi početnu procjenu bolesti i osigurati primjereno upućivanje kada je potrebno. Glavne odgovornosti su:

• Procjena općeg zdravstvenog stanja osobe
• Vođenje procesa prve dijagnoze i liječenja bolesti
• Praćenje hroničnih bolesti
• Pružanje usluge preventivne zdravstvene njege
• Praćenje procesa vakcinacije i praćenja
• Vođenje procesa pregleda i pretraga
• Upućivanje specijalisti kada je potrebno
• Pružanje zdravstvenog savjetovanja
• Vođenje procesa rutinskog praćenja i ponovne procjene
• Holistička procjena osobe

Kada se obratiti porodičnom ljekaru?

Situacije za obraćanje porodičnom ljekaru obuhvataju širok raspon, od čestih svakodnevnih zdravstvenih tegoba do stanja koja zahtijevaju redovno praćenje. Glavne situacije za obraćanje porodičnom ljekaru su sljedeće:

Kod općih zdravstvenih tegoba

• Slabost
• Umor
• Povišena temperatura
• Glavobolja
• Vrtoglavica
• Bolovi u tijelu

Kod tegoba gornjeg dišnog puta

• Gripa
• Prehlada
• Upala grla
• Kašalj
• Curenje nosa
• Blage febrilne infekcije

Kod tegoba probavnog sistema

• Mučnina
• Povraćanje
• Proljev
• Zatvor
• Probavne smetnje
• Tegobe nalik refluksu

Kod praćenja hroničnih bolesti

• Praćenje krvnog pritiska
• Praćenje dijabetesa
• Praćenje holesterola
• Praćenje bolesti štitne žlijezde
• Procjena redovne upotrebe lijekova

U situacijama koje zahtijevaju pretragu, pregled i praćenje

• Kada želite uraditi krvnu pretragu
• Kada je potrebna pretraga mokraće
• Kada se traži rutinska ponovna procjena zdravlja
• Kada je potrebna procjena trenutnih rezultata

Kod usluga preventivne zdravstvene njege

• Redovni zdravstveni probiri
• Praćenje vakcinacije
• Opće zdravstveno savjetovanje
• Kada želite preporuke za zdrav život

Kod blage infekcije i čestih zdravstvenih problema

• Kada postoji sumnja na infekciju mokraćnih puteva
• Kod osnovnih kožnih problema
• Kod blagih alergijskih tegoba
• Kod bolova u mišićima i zglobovima

U situacijama koje zahtijevaju uputnicu, recept i zdravstvenu procjenu

• Kada je potrebno prilagoditi recept za lijekove
• Kada je potrebna doznaka za bolovanje
• Kada želite da se provjeri trenutno liječenje

U situacijama koje zahtijevaju dalju procjenu i upućivanje

• Kada tegobe traju dulje vrijeme
• Kada je nakon prve procjene potrebno mišljenje specijaliste
• Kada je potrebno planiranje daljih pretraga

Kako se izvode postupci upućivanja porodičnog ljekara?

Proces upućivanja u porodičnoj medicini počinje kada pacijent posjeti centar porodičnog zdravlja. Ljekar sasluša tegobe pacijenta, izvede fizikalni pregled i procijeni trenutno stanje. Ako se problem ne može riješiti u okviru porodične medicine ili zahtijeva dalju procjenu, pacijent se upućuje odgovarajućoj specijalnosti.

Tokom procesa upućivanja porodični ljekar utvrđuje kojoj specijalnosti pacijenta treba usmjeriti i kreira odgovarajući zapis o upućivanju. Ovo upućivanje se planira prema tegobi pacijenta i liječenju koje mu je potrebno. Na taj način pacijenta direktno procjenjuje odgovarajući specijalista.

Pacijent upućen specijalisti prolazi detaljan pregled na odgovarajućem odjeljenju. Po potrebi se planiraju dodatne pretrage, postupci snimanja ili različite metode liječenja. Informacije koje porodični ljekar pruži tokom ovog procesa pomažu specijalisti da donese brže i tačnije odluke.

Kod postupaka upućivanja važne su određene osnovne informacije i dokumenti. Uglavnom su u proces uključeni sljedeći faktori:

• Zapis o upućivanju koji je napravio porodični ljekar
• Rezultati ranije izvedenih pretraga i pregleda
• Trenutno zdravstveno stanje pacijenta i historija bolesti
• Informacije o korištenim lijekovima

Ovi detalji omogućavaju potpunu procjenu medicinske historije pacijenta i doprinose efikasnijem toku procesa liječenja.

Odjeljenja hitne pomoći su zdravstvene jedinice koje pružaju brzu, neprekidnu i multidisciplinarnu intervenciju kod iznenadnih bolesti, ozljeda i po život opasnih stanja. Hitne službe, dostupne 0–24 svakog dana, odgovaraju na širok raspon stanja koja zahtijevaju hitnu procjenu, uključujući traume, srčane udare, moždane udare, respiratorni distres, visoku temperaturu, jaku bol i nagle promjene svijesti.

Šta je hitna pomoć?

Odjeljenje hitne pomoći je bolnička jedinica koja pruža brzu procjenu, početno liječenje i pokretanje potrebne medicinske njege za pacijente s iznenadnim zdravstvenim problemima. Osmišljeno je da pruži trenutnu medicinsku podršku u po život opasnim situacijama ili onima koje bi u kratkom roku mogle dovesti do ozbiljnih posljedica.

Hitne službe su specijalizirana zdravstvena oblast koja radi 24 sata dnevno, 7 dana u sedmici, na principima brzog donošenja odluka i brzog odgovora. Cilj ove jedinice je što je brže moguće procijeniti trenutno stanje pacijenta, očuvati njegove vitalne funkcije, stabilizirati stanje i uputiti ga odgovarajućim specijalistima po potrebi.

Koje bolesti liječi hitna pomoć?

Odjeljenja hitne pomoći procjenjuju zdravstvene probleme koji se razvijaju naglo, zahtijevaju brzu intervenciju i mogli bi predstavljati rizike ako se odgode. Glavne bolesti i stanja koja liječi odjeljenje hitne pomoći su sljedeća:

• Bol u grudima: budući da bi mogla biti simptom po život opasnih stanja poput srčanog udara, zahtijeva trenutnu procjenu.
• Nedostatak zraka: može zahtijevati hitno liječenje zbog respiratornih bolesti ili problema s plućima.
• Visoka temperatura: temperatura koja ne popušta i pogoršava opće stanje pacijenta može biti pokazatelj ozbiljne infekcije.
• Nesvjestica (sinkopa): može se razviti zbog ozbiljnih uzroka poput smanjenog protoka krvi u mozak.
• Promjena svijesti: nagla konfuzija ili gubitak svijesti mogu ukazivati na neurološke ili sistemske probleme.
• Jaka glavobolja: važna je jer može signalizirati hitna stanja poput krvarenja u mozgu.
• Slabost ruke ili noge: mogla bi biti znak moždanog udara i zahtijeva brzu intervenciju.
• Jaka bol u trbuhu: mogla bi biti simptom hirurških stanja poput upale slijepog crijeva ili bolesti unutrašnjih organa.
• Povraćanje i proljev: može zahtijevati hitno liječenje, posebno ako dovodi do dehidracije.
• Krvarenje: nekontrolirano ili neobjašnjivo krvarenje zahtijeva trenutnu pažnju.
• Trauma (pad, sudari, nesreće): izvodi se detaljna procjena zbog rizika od unutrašnjeg krvarenja ili oštećenja organa.
• Sumnja na prijelom ili iščašenje: u slučajevima narušenog integriteta kosti potrebno je hitno liječenje.
• Opekotine: ovisno o dubini i opsegu, mogu predstavljati po život opasan rizik.
• Alergijske reakcije: mogu biti po život opasne uz simptome poput nedostatka zraka i oticanja.
• Trovanje: to su hitna stanja koja nastaju zbog lijekova, hrane ili hemikalija.
• Lupanje srca (poremećaji ritma): nepravilnosti u srčanom ritmu mogu dovesti do ozbiljnih problema.
• Porast ili pad krvnog pritiska: nagle promjene su važne jer mogu uzrokovati oštećenje organa.
• Bol u slabinama: mogla bi biti simptom stanja koja uzrokuju naglu i jaku bol, poput bubrežnih kamenaca.
• Krv u mokraći: mogla bi biti znak ozbiljnog problema u mokraćnom sistemu.
• Krvarenje ili jaka bol tokom trudnoće: zahtijeva hitnu procjenu radi zdravlja i majke i bebe.
• Premještaj (dežurna služba): mogao bi biti simptom ozbiljnog stanja povezanog s mozgom i zahtijeva trenutnu pažnju.
• Nagli početak jake boli: neobjašnjivu i intenzivnu bol procjenjuje odjeljenje hitne pomoći.

Koje se dijagnostičke metode koriste na Odjeljenju hitne pomoći?

Na odjeljenju hitne pomoći dijagnostičke metode su osnovni alati procjene koji se koriste za brzo i tačno utvrđivanje uzroka bolesti. Najčešće korištene metode su:

• Mjerenje vitalnih znakova: krvni pritisak, puls, temperatura i nivo kisika ukazuju na opće stanje pacijenta.
• Krvne pretrage: pružaju informacije o infekciji, funkciji organa i vrijednostima krvi.
• Analiza mokraće: koristi se za dijagnozu problema s bubrezima i mokraćnim putevima.
• EKG (elektrokardiografija): izvodi se radi procjene srčanog ritma i mogućih problema sa srcem.
• Rendgen: omogućava snimanje prijeloma, bolesti pluća i određenih trauma.
• Ultrasonografija: unutrašnji organi i meka tkiva pregledavaju se brzo i sigurno.
• Kompjuterizovana tomografija (CT): omogućava detaljno snimanje mozga, unutrašnjeg krvarenja i ozbiljne traume.
• MRI (magnetna rezonanca): izvodi detaljne preglede, posebno kod neuroloških bolesti i bolesti mekih tkiva.
• Analiza plinova u krvi: koristi se za procjenu respiratornog i metaboličkog stanja.
• Monitoring: omogućava neprekidno praćenje srčanog ritma i vitalnih znakova.

Koje se metode liječenja koriste na Odjeljenju hitne pomoći?

Metode liječenja na hitnoj pomoći primjenjuju se s ciljem brze stabilizacije stanja pacijenta i kontrole simptoma. Glavne metode liječenja su sljedeće:

• Terapija lijekovima: koristi se za kontrolu stanja poput boli, povišene temperature, infekcije ili visokog krvnog pritiska.
• Intravenska (IV) terapija: daje se radi nadoknade tekućine i uspostavljanja ravnoteže tijela.
• Terapija kisikom: pacijentima s respiratornim distresom pruža se podrška kisikom.
• Nebulizacijska (parna) terapija: lijekovi za ublažavanje začepljenja dišnih puteva primjenjuju se putem dišnog puta.
• Postupci injekcija: radi brzog djelovanja, lijekovi se primjenjuju intramuskularno ili intravenski.
• Kontrola boli: cilj je brzo smanjiti jaku bol.
• Njega i previjanje rana: posjekotine i rane se čiste, previjaju i njeguju.
• Postupak šivanja: primjenjuje se za zatvaranje otvorenih rana.
• Zaustavljanje krvarenja: aktivno krvarenje se zaustavlja radi sigurnosti pacijenta.
• Primjena udlaga i zavoja: u slučajevima prijeloma ili uganuća zahvaćeno područje se imobilizira.
• Liječenje alergijskih reakcija: akutne alergijske reakcije brzo se dovode pod kontrolu.
• Kardiovaskularna podrška: pruža stabilizaciju u slučajevima problema sa srčanim ritmom i krvnim pritiskom.
• Respiratorna podrška: po potrebi se primjenjuju napredne tehnike respiratorne podrške.
• Napredno održavanje života (reanimacija): hitna intervencija se izvodi u slučaju srčanog ili respiratornog zastoja.
• Promatranje i praćenje: stanje pacijenta se prati određeni period radi procjene odgovora na liječenje.