Torakalna hirurgija je medicinska specijalnost koja se bavi hirurškim bolestima organa smještenih unutar grudne šupljine, uključujući pluća, jednjak, zid grudnog koša, dijafragmu i medijastinum, koji je središnje područje iza pluća. Danas torakalna hirurgija ima za cilj poboljšati kvalitet života pacijenata ne samo otvorenom operacijom nego i primjenom minimalno invazivnih tehnika poput videoasistirane torakoskopske hirurgije (VATS) i robotske hirurgije.

Šta je torakalna hirurgija?

Torakalna hirurgija obuhvata hirurške zahvate potrebne za organe smještene unutar grudne šupljine, područja između vrata i trbušne šupljine. Cilj je ispraviti i funkcionalne i strukturne poremećaje grudne šupljine. Primarni fokus torakalne hirurgije često je plućno tkivo; međutim, obuhvata sve intratorakalne strukture osim srca. Operacije koje uključuju srce i velike krvne žile spadaju u specijalnost „kardiovaskularne hirurgije“.

Kojim se bolestima bavi torakalna hirurgija?

Torakalna hirurgija je odgovorna za dijagnozu i liječenje širokog raspona bolesti, i benignih i malignih. Bolesti koje zbrinjava odjeljenje torakalne hirurgije navedene su u nastavku:

• Rak pluća: to je hirurško uklanjanje primarnih tumora pluća (lobektomija ili pneumonektomija).
• Kolaps pluća (pneumotoraks): to je kolaps pluća zbog nakupljanja zraka u pleuralnoj šupljini.
• Deformiteti zida grudnog koša: uključuje deformitete zida grudnog koša poznate kao lijevkasta prsa (pectus excavatum) ili kokošja prsa (pectus carinatum).
• Prekomjerno znojenje šaka i pazuha (hiperhidroza): to su slučajevi prekomjernog znojenja koji se liječe ETS metodom na bazi klipse.
• Bolesti jednjaka: uključuje rak jednjaka, suženja jednjaka ili divertikule.
• Tumori medijastinuma: to su tvorbe smještene u području između dva pluća (timom itd.).
• Nakupljanje tekućine u pleuri (pleuralni izljev): uključuje zahvate pražnjenja tekućine u svrhu dijagnoze ili liječenja.
• Traume grudnog koša: uključuju sve prijelome rebara i ozljede unutrašnjih organa nastale kao posljedica nezgoda ili traume.
• Bolesti pleure: uključuju bolesti poput raka pleure (mezoteliom), nakupljanja tekućine u grudnoj šupljini (pleuralni izljev) i infekcija pleure (empijem).

Koje se dijagnostičke metode koriste u torakalnoj hirurgiji?

Torakalna hirurgija koristi napredne tehnologije snimanja radi postavljanja konačne dijagnoze i planiranja hirurškog liječenja. Dijagnostički proces provodi se radi podrške nalazima fizikalnog pregleda, određivanja stadija bolesti i procjene podobnosti pacijenta za operaciju prije intervencije. Tačna dijagnoza je prvi i najvažniji korak za hirurški uspjeh. Osnovne dijagnostičke metode koje se koriste u torakalnoj hirurgiji su sljedeće:

• Rendgen pluća: općenito je dijagnostička metoda prvog izbora i pokazuje opću strukturu srca i pluća, nakupljanje tekućine i velike tvorbe.
• Kompjuterizovana tomografija (CT): omogućava snimanje presjeka torakalnih tkiva visoke rezolucije i pruža detaljne informacije o vaskularnim strukturama i zahvaćenosti limfnih čvorova.
• Pozitronska emisiona tomografija (PET-CT): procjenjuje metaboličku aktivnost u tijelu radi pomoći u utvrđivanju je li tvorba vjerovatno benigna ili maligna.
• Magnetna rezonanca (MRI): koristi se posebno za procjenu zahvaćenosti krvnih žila i živaca te invazije zida grudnog koša.
• Spirometrija: to je osnovna pretraga koja mjeri koliko brzo i koliko zraka pacijent može izdahnuti nakon dubokog udaha.
• Difuzijski kapacitet (DLCO): analizira koliko se djelotvorno kisik prenosi iz pluća u krvotok.
• Analiza plinova arterijske krvi: direktno mjeri nivoe kisika i ugljikovog dioksida otopljenih u krvi.
• Bronhoskopija: to je zahvat vizualnog pregleda dišnih puteva iznutra pomoću tanke, osvijetljene cijevi (bronhoskopa) i uzimanja biopsija.
• EBUS (endobronhijalna ultrasonografija): omogućava iglenu biopsiju limfnih čvorova izvan dišnih puteva pomoću ultrazvučnog uređaja pričvršćenog na vrh bronhoskopa.
• EUS (endoskopska ultrasonografija): to je pregled tkiva unutar grudnog koša pristupom kroz jednjak.
• Medijastinoskopija: to je uzorkovanje limfnih čvorova između pluća pravljenjem malog reza iznad grudne kosti (sternuma).
• VATS (videoasistirana torakoskopija): to je minimalno invazivna hirurška tehnika u kojoj se kamerom ulazi u grudnu šupljinu i uzimaju veliki uzorci tkiva iz pleure ili pluća.
• Torakocenteza: to je uklanjanje tekućine nakupljene između pleuralnih ovojnica pomoću igle, nakon čega slijedi laboratorijska analiza.

Ko je pod rizikom tokom dijagnostičkog procesa torakalne hirurgije?

Svaki hirurški ili intervencijski dijagnostički zahvat može nositi određene rizike ovisno o općem zdravstvenom stanju pacijenta. Prije naručivanja ovih pretraga specijalista procjenjuje hronične bolesti i faktore rizika pacijenta. Rizične grupe koje treba pomno pratiti navedene su u nastavku:

• Osobe s niskom rezervom pluća zbog poodmakle dobi
• Osobe s nekontroliranim zatajenjem srca i teškom bolešću koronarnih arterija
• Pacijenti s visokim rizikom od krvarenja zbog upotrebe lijekova za razrjeđivanje krvi
• Pacijenti s teškim HOPB-om ili emfizemom

Šta treba imati na umu prije i poslije pretraga i dijagnostičkih metoda torakalne hirurgije?

Proces pripreme prije zahvata od velike je važnosti za uspjeh dijagnostičkih metoda i udobnost pacijenta. Budući da se većina intervencijskih zahvata izvodi u sedaciji ili općoj anesteziji, moraju se poštovati protokoli pripreme.

Prije zahvata:

• Obično je potrebno gladovanje najmanje 6–8 sati prije zahvata.
• Lijekovi (posebno oni za dijabetes i hipertenziju) trebaju se prilagoditi u dogovoru s ljekarom.

Poslije zahvata:

• Pacijent se drži na promatranju u bolnici dok ne prođu učinci anestezije.
• Privremeni simptomi poput kašlja ili blagog pečenja u grlu mogu se smatrati normalnim.
• U slučajevima povišene temperature, teškog otežanog disanja ili krvavog sputuma treba odmah, bez odgode, potražiti ljekarsku pomoć.

U kojim se situacijama treba obratiti torakalnoj hirurgiji?

Neki simptomi mogu ukazivati na hirurški problem koji uključuje organe unutar grudne šupljine. U slučajevima dugotrajnih i upornih simptoma traženje mišljenja specijaliste hirurga od vitalne je važnosti. Simptomi koji zahtijevaju pregled torakalne hirurgije su sljedeći:

• Uporni i krvavi kašalj (hemoptiza)
• Probadajuća bol u grudima pri dubokom udahu
• Neobjašnjivo otežano disanje
• Opipljivo oticanje ili deformitet zida grudnog koša
• Teškoće s gutanjem ili osjećaj da hrana zapinje u grlu

Koja je razlika između torakalne hirurgije i pulmologije?

Dok se odjeljenje pulmologije fokusira na medicinsko (nehirurško) liječenje i praćenje, torakalna hirurgija bavi se strukturnim stanjima ili stanjima povezanim s tumorima koja zahtijevaju hiruršku intervenciju.

Koje se metode liječenja koriste na Odjeljenju torakalne hirurgije?

Torakalna hirurgija je medicinska specijalnost koja uključuje hirurško liječenje organa unutar grudne šupljine (toraksa), prije svega pluća. Metode liječenja koje se primjenjuju na ovom odjeljenju variraju ovisno o vrsti i stadiju bolesti te o općem stanju pacijenta. U torakalnoj hirurgiji pristup liječenju zahtijeva multidisciplinarni proces planiranja. Hirurške metode često se kombiniraju s medicinskim liječenjima (hemoterapija i radioterapija). Cilj je potpuno ukloniti bolest, zaustaviti njeno napredovanje ili poboljšati kvalitet života pacijenta.

Otvorena operacija (torakotomija)

To je klasična metoda koja se izvodi hirurškim otvaranjem zida grudnog koša. Pruža široko vidno polje, ali je vrijeme oporavka duže u odnosu na druge metode. Torakotomija se može preferirati u liječenju sljedećih bolesti:

• Veliki tumori
• Rak pluća u poodmaklom stadiju
• Složeni slučajevi

Minimalno invazivne hirurške metode

To su savremene hirurške tehnike koje se izvode kroz manje rezove i uključuju sljedeće metode:

• Videoasistirana torakoskopska hirurgija (VATS): izvodi se pomoću kamere i specijaliziranih hirurških instrumenata. Bol, dužina boravka u bolnici i vrijeme oporavka kraći su u odnosu na otvorene hirurške metode.
• Robotska hirurgija: to je napredna minimalno invazivna hirurška tehnika koja se izvodi pomoću robotskih sistema. Nudi visoku preciznost i manji rizik od komplikacija.

Resekcije pluća

To je uklanjanje oboljelog dijela plućnog tkiva. Često se izvodi kod raka pluća i određenih infekcija i uključuje sljedeće zahvate:

• Lobektomija: to je uklanjanje jednog režnja pluća.
• Pneumonektomija: to je potpuno uklanjanje pluća.
• Segmentektomija / klinasta resekcija: to je uklanjanje manjih dijelova plućnog tkiva.

Hirurgija bolesti pleure

Koristi se kod bolesti pleure, ovojnice koja okružuje pluća, i uključuje sljedeće zahvate:

• Pražnjenje pleuralnog izljeva (nakupljanja tekućine)
• Pleurodeza (zahvat sprječavanja ponovnog nakupljanja tekućine)
• Biopsija pleure

Hirurgija medijastinuma

To je liječenje bolesti u medijastinumu, području između pluća. Uključuje bolesti timusa, biopsije limfnih čvorova i zahvate uklanjanja tvorbi.

Hirurgija zida grudnog koša

Uključuje zahvate na kostima i mekim tkivima koji čine zid grudnog koša. Uključuje uklanjanje tumora zida grudnog koša, popravke nakon traume i korektivnu operaciju urođenih deformiteta.

Hirurgija dušnika i bronhija

Koristi se u liječenju suženja dišnih puteva ili tumora. Suženje dušnika i tumori bronhija liječe se ovom metodom.

Transplantacija pluća

Koristi se kod bolesti pluća u poodmaklom stadiju poput HOPB-a, plućne fibroze i cistične fibroze. Kod odgovarajućih pacijenata može značajno poboljšati i očekivano trajanje života i kvalitet života.

Dijagnostički i intervencijski zahvati

Izvode se radi postavljanja dijagnoze ili određivanja stadija bolesti. Uključuju zahvate bronhoskopije, biopsije i torakocenteze.

Opća hirurgija je glavna grana medicine koja podrazumijeva popravljanje sistemskih i lokaliziranih problema u tijelu hirurškim metodama, liječenje ozljeda ili uklanjanje oboljelih tkiva iz tijela. Iako je njen primarni fokus na organima trbušne regije (jednjak, želudac, tanko i debelo crijevo, jetra, gušterača, žučni mjehur i žučni putevi), bolesti štitne žlijezde, dojke i mekih tkiva također spadaju u područje stručnosti ove specijalnosti.

Šta je opća hirurgija?

Opća hirurgija je najšira hirurška grana medicinske nauke i odgovorna je za zbrinjavanje bolesti koje se ne mogu liječiti lijekovima ili kod kojih hirurška intervencija može ubrzati proces zacjeljivanja. Ova jedinica je kritičan operativni centar, koji rješava sve, od hitnih slučajeva (saobraćajne nesreće, rupture organa, upala slijepog crijeva) do planiranih elektivnih operacija.

Specijalisti opće hirurgije su ljekari s dubokim znanjem hirurške anatomije, metabolizma, imunologije i zacjeljivanja rana. Danas se opća hirurgija razvila u podgrane zasnovane na organima (poput kolorektalne hirurgije, hepatobilijarne hirurgije, endokrine hirurgije itd.), omogućavajući veću specijalizaciju.

Popunite formular da biste dobili informacije i zakazali termin

Koje bolesti liječi opća hirurgija?

Jedinica opće hirurgije bavi se patološkim stanjima koja zahvataju mnoge različite sisteme tijela. Ove bolesti mogu se ispoljiti kao tvorba (tumor), funkcionalni poremećaj ili strukturno odstupanje. Glavne bolesti u okviru ove grane su sljedeće:

Gastrointestinalne bolesti i bolesti probavnog sistema

Hirurško zbrinjavanje mehaničkih opstrukcija koje narušavaju integritet probavnog trakta, gastrointestinalnih krvarenja, hernija (preponske, pupčane i hijatalne hernije) i funkcionalnih poremećaja izvodi ova jedinica.

Bolesti jednjaka

Suženja jednjaka, poremećaji motiliteta poput ahalazije, hirurško liječenje gastroezofagealne refluksne bolesti i divertikula jednjaka procjenjuju se u ovoj oblasti.

Bolesti želuca i rektuma

Komplikacije povezane s čirevima želuca, suženja izlaznog dijela želuca, prolaps rektuma i strukturni poremećaji rektalne regije spadaju među glavne teme opće hirurgije.

Bolesti tankog i debelog crijeva

Opstrukcije tankog crijeva, divertikulitis i hirurške komplikacije upalnih bolesti crijeva poput Crohnove bolesti i ulceroznog kolitisa te bolesti debelog crijeva liječe se u ovoj oblasti.

Bolesti jetre

Hirurške intervencije kod cističnih bolesti jetre (poput ehinokoknih cista), apscesa jetre i benignih tvorbi jetre izvodi ova jedinica.

Upala slijepog crijeva, bolesti žučnog mjehura i žučnih puteva

Kao najčešći uzrok hitne operacije, upala slijepog crijeva, žučni kamenci, holecistitis (upala žučnog mjehura) i opstrukcije žučnih puteva spadaju u okvir ove specijalnosti.

Bolesti endokrinog sistema

Uključuje hirurško liječenje žlijezda koje luče hormone. U ovu grupu spadaju štitna žlijezda (guša, čvorovi), paratireoidne žlijezde, nadbubrežne žlijezde i endokrini tumori gušterače.

Hirurška onkologija (hirurgija raka)

Odnosi se na uklanjanje tumora iz raznih dijelova tijela u skladu s hirurškim principima. Operacije raka dojke, gastrointestinalnih karcinoma (želudac, debelo crijevo, rektum) i tumora mekih tkiva izvode se u okviru hirurške onkologije.

Anorektalne bolesti

Stanja koja utiču na kvalitet života poput hemoroida, analne fisure, fistule i pilonidalnog sinusa spadaju u ovu grupu.

Koje se pretrage primjenjuju na Odjeljenju opće hirurgije?

Prije hirurške intervencije koristi se niz naprednih dijagnostičkih metoda kako bi se razjasnilo stanje pacijenta i utvrdili rizici operacije. Ove pretrage su neophodne za postavljanje konačne dijagnoze i za hirurško planiranje. Primarne pretrage koje se koriste tokom dijagnostičkog procesa su sljedeće:

• Metode snimanja: ultrasonografija (USG), kompjuterizovana tomografija (CT) i magnetna rezonanca (MRI) koriste se za pregled unutrašnjih struktura tijela, a PET-CT se može koristiti za procjenu prirode sumnjivih tvorbi.
• Endoskopski zahvati: direktna vizualizacija unutrašnjih tkiva gastroskopijom (pregled želuca) i kolonoskopijom (pregled debelog crijeva) te biopsija po potrebi također spadaju u ovu grupu.
• Laboratorijske analize: mogu se izvesti i krvne pretrage poput kompletne krvne slike, pretraga funkcije jetre, tumorskih markera i koagulacijskog profila.
• Biopsija (uzorak tkiva): sumnjiva tkiva mogu se poslati na patološki pregled metodama tankoiglene aspiracijske biopsije (FNAB) ili tru-cut biopsije.

Koje se metode liječenja koriste na Odjeljenju opće hirurgije?

U općoj hirurgiji pristup liječenju bira se iz metoda koje maksimiziraju udobnost pacijenta i svode na najmanju mjeru rizik od komplikacija. S napretkom tehnologije hirurške intervencije postale su manje invazivne (manje traumatične). Glavne hirurške metode liječenja uključuju:

Otvorena hirurgija

Otvorena hirurgija je tradicionalna hirurška metoda u kojoj se pravi veći rez radi direktnog pristupa zahvaćenom području. Posebno se preferira za uklanjanje velikih tumora, bolesti u uznapredovaloj fazi ili složena anatomska stanja. Budući da hirurgu omogućava direktnu vizualizaciju operativnog polja, pruža bolju kontrolu, ali period oporavka može biti duži u odnosu na druge metode.

Laparoskopska (zatvorena) hirurgija

Laparoskopska hirurgija je minimalno invazivna metoda izvedena pomoću kamere i specijaliziranih hirurških instrumenata uvedenih kroz male rezove u trbušnom području. Danas se često preferira jer nudi manju bol, manje ožiljke i brži proces oporavka. Često se koristi kod operacija žučnog mjehura, apendektomije i hernija.

Endoskopski i intervencijski zahvati

Endoskopski zahvati su dijagnostičke i terapijske metode izvedene bez velikih rezova, pomoću kamere i specijaliziranih instrumenata uvedenih kroz prirodne otvore ili male ulazne tačke. Zahvati poput endoskopije i kolonoskopije, koji se koriste u procjeni bolesti želuca i crijeva, omogućavaju dijagnozu bolesti i mogu se istovremeno izvesti s intervencijama poput uklanjanja polipa ili zaustavljanja krvarenja.

Robotska hirurgija

Robotska hirurgija je napredna hirurška metoda u kojoj hirurg upravlja robotskim rukama putem specijalizirane konzole. Može poboljšati stope uspjeha kod operacija izvedenih u uskim i osjetljivim područjima nudeći prednosti poput visoke preciznosti, filtriranja tremora i 3D vizualizacije. Budući da je minimalno invazivna, pacijenti uglavnom doživljavaju udobniji proces oporavka.

Poštedna i rekonstruktivna hirurgija dojke

Kod raka dojke integritet dojke se čuva dok se tumor uklanja. U slučajevima kada je potrebno potpuno uklanjanje dojke (mastektomija), u istoj seansi se izvodi mamoplastika uz pomoć plastične hirurgije.

Barijatrijska hirurgija (hirurgija gojaznosti)

Barijatrijska hirurgija uključuje hirurške metode koje se koriste za podršku gubitku težine u liječenju gojaznosti. Zasnovana je na principu smanjenja volumena želuca ili smanjenja apsorpcije hranjivih tvari. Metodama poput tubularne resekcije želuca i želučanog bajpasa pacijenti mogu i smršati i doživjeti poboljšanje metaboličkih bolesti poput dijabetesa.

Hirurgija hernije

Hirurgija hernije je liječenje usmjereno na popravak hernija koje nastaju kada organi ili tkiva izbočuju iz svog normalnog anatomskog položaja. Hernije koje se mogu javiti u preponama, pupku ili na mjestima hirurških rezova mogu se liječiti otvorenim ili minimalno invazivnim metodama. Za jačanje oslabljenog područja uglavnom se koristi hirurška mrežica.

Hirurgija štitne žlijezde i dojke

Hirurgija štitne žlijezde i dojke uključuje hirurške zahvate koji se koriste u liječenju bolesti poput čvorova, tvorbi ili raka koji se razvijaju u tim organima. Zahvati poput djelimičnog ili potpunog uklanjanja štitne žlijezde ili ekscizije tvorbe dojke imaju za cilj i kontrolu bolesti i očuvanje kvaliteta života pacijenta.

Proktološka hirurgija

U liječenju hemoroida i fisura koriste se napredna tehnološka rješenja poput laserskih sistema i savremenih tehnika zatvaranja fistula.

Transplantacija organa

Transplantacija organa je hirurški zahvat postavljanja zdravog organa umjesto organa koji više ne može pravilno funkcionirati. Najčešće se primjenjuju transplantacije bubrega i jetre. U ovom visoko specijaliziranom procesu postoperativno praćenje i imunomodulatorna liječenja od velike su važnosti.

Onkološka hirurgija (operacije raka)

Onkološka hirurgija je metoda hirurškog liječenja usmjerena na potpuno uklanjanje kancerogenog tkiva iz tijela. U ovom procesu okolna tkiva i limfni čvorovi mogu se ukloniti s tumorom kako bi se smanjio rizik od širenja bolesti. Plan liječenja se obično određuje multidisciplinarnim pristupom i može se uz operaciju podržati hemoterapijom ili radioterapijom.

Dječja hirurgija je medicinska specijalnost koja se bavi dijagnozom, praćenjem i liječenjem urođenih ili stečenih hirurških bolesti kod djece od neonatalnog perioda do adolescencije. Ovo odjeljenje se bavi mnogim bolestima poput preponske hernije, nespuštenih testisa, upale slijepog crijeva, obrezivanja, urođenih anomalija, crijevnih opstrukcija i nekih hirurških problema mokraćnih puteva i spolnog područja.

Šta je dječja hirurgija?

Dječja hirurgija je odjeljenje koje se bavi dijagnozom, praćenjem i liječenjem hirurških bolesti kod novorođenčadi, dojenčadi, djece i adolescenata. Ova oblast obuhvata specijalizirani hirurški pristup koji djecu ne posmatra samo kao minijaturne odrasle nego uzima u obzir i njihove procese rasta i razvoja.

Hirurški zahvati kod djece imaju drugačiju dinamiku u odnosu na odrasle pacijente. To je zato što se organi djece još razvijaju, njihovi imunološki sistemi mogu varirati s dobi, a simptomi bolesti ne moraju uvijek biti tako jasni kao kod odraslih. Zbog toga se u procjenama u okviru dječje hirurgije dob, težina, razvojne prekretnice, trenutne tegobe i opće zdravstveno stanje djeteta razmatraju zajedno.

Koje bolesti liječi dječja hirurgija?

Dječja hirurgija se bavi dijagnozom i liječenjem hirurških bolesti povezanih s trbušnom regijom, probavnim sistemom, preponskom regijom, mokraćnim putevima, spolnim područjem, grudnim košem, kožom i mekim tkivima te urođenim anomalijama. Najčešće procjenjivane bolesti i stanja u tom okviru su sljedeća:

• Preponska hernija: nastaje kada trbušna tkiva prolabiraju kroz preponski kanal i može zahtijevati hiruršku procjenu kod djece.
• Hidrokela: oticanje uzrokovano nakupljanjem tekućine oko testisa; ovisno o dobi i kliničkom stanju, može biti potrebno praćenje ili hirurško liječenje.
• Cista funikulusa: cistično oticanje uzrokovano nakupljanjem tekućine u preponskom kanalu ili strukturi koja se proteže do testisa, a procjenjuju je dječji hirurzi.
• Nespušteni testisi: kod muške djece to je stanje u kojem testisi ne siđu u mošnju, a procjenjuje se u pogledu razvoja testisa i budućeg reproduktivnog zdravlja.
• Akutna mošnja i torzija testisa: to su hitna stanja koja se mogu manifestirati naglom boli, oticanjem ili crvenilom testisa i mošnje; torzija testisa može zahtijevati brzu intervenciju.
• Pupčana hernija: nastaje kada trbušna tkiva prolabiraju kroz otvor u pupčanoj regiji; praćenje ili liječenje planira se prema dobi djeteta, veličini hernije i simptomima.
• Pupčani granulom: ružičastocrvena izraslina tkiva koja se može stvoriti u pupčanoj vrpci nakon njenog otpadanja kod novorođenčadi, a prati se uz primjereno liječenje.
• Upala slijepog crijeva: nastaje kao posljedica upale slijepog crijeva i čest je uzrok akutne boli u trbuhu kod djece.
• Upala slijepog crijeva kod djece i laparoskopsko liječenje: kod pogodne djece s dijagnozom upale slijepog crijeva liječenje se može planirati minimalno invazivnim hirurškim tehnikama.
• Crijevne opstrukcije: nastaju kada se sadržaj crijeva ne može kretati; simptomi mogu uključivati povraćanje, distenziju trbuha i nemogućnost jela.
• Invaginacija crijeva: nastaje kada jedan dio crijeva uđe u drugi segment crijeva i može zahtijevati hitnu procjenu zbog simptoma poput boli u trbuhu, povraćanja i krvavih stolica.
• Infantilna pilorična stenoza: stanje kod dojenčadi koje odlikuje eruptivno povraćanje zbog suženja izlaza želuca, koje može zahtijevati hirurško liječenje.
• Hirschsprungova bolest: to je urođeni poremećaj koji može dovesti do teškoća pri pražnjenju i crijevne opstrukcije zbog nedostatka nervnih ćelija koje kontroliraju pokrete crijeva.
• Urođene anomalije probavnog sistema: uključuju urođene strukturne probleme koji zahvataju jednjak, želudac, crijeva ili analnu regiju.
• Neonatalne urođene bolesti: to uključuje specifična hirurška stanja koja se javljaju u neonatalnom periodu, poput crijevnih opstrukcija, defekata trbušnog zida i urođenih anomalija organa.
• Bolesti analne regije: stanja poput analnih fisura, apscesa, fistula i urođenih problema analnog otvora procjenjuju dječji hirurzi.
• Stanja povezana s krvarenjem iz anusa: kod djece krvarenje iz anusa može biti uzrokovano stanjima poput analnih fisura, rektalnih polipa ili crijevne opstrukcije i može zahtijevati procjenu dječjeg hirurga.
• Analna fisura: pukotina koja se stvara u analnom području; može uzrokovati simptome poput boli i krvarenja tokom pražnjenja.
• Rektalni polipi: benigne izrasline tkiva koje se mogu stvoriti u posljednjem dijelu debelog crijeva i mogu uzrokovati rektalno krvarenje kod djece.
• Zatvor i enkopreza kod djece: hronični zatvor i fekalna inkontinencija trebaju se procijeniti u pogledu osnovnih hirurških ili funkcionalnih uzroka.
• Obrezivanje: hirurški zahvat koji se može izvesti kod novorođenčadi i djece; prije zahvata procjenjuju se opće stanje i genitalna struktura djeteta.
• Problemi povezani s obrezivanjem: priraslice, suženja, problemi zacjeljivanja ili deformiteti koji se mogu razviti nakon obrezivanja prate dječji hirurzi.
• Priraslica malih usana: kod djevojčica to je stanje u kojem su unutrašnje male usne u genitalnom području srasle. Liječenje ili praćenje planira se prema težini simptoma.
• Dječja urološka stanja: hirurška stanja koja zahvataju mokraćne puteve i spolno područje, poput hipospadije i vezikoureteralnog refluksa, mogu se razmatrati u okviru dječje hirurgije.
• Hipospadija: kod muške djece to je stanje u kojem je otvor mokraćne cijevi smješten u abnormalnom položaju i može zahtijevati hirurško liječenje.
• Vezikoureteralni refluks: povrat mokraće iz mjehura u bubrege; procjenjuje se u pogledu ponavljajućih infekcija mokraćnih puteva i zdravlja bubrega.
• Ciste jajnika: ciste jajnika, koje se mogu javiti kod djevojčica, prate se u pogledu veličine, simptoma i rizika od komplikacija.
• Tvorbe kože i mekih tkiva: mladeži, ciste, lipomi, apscesi ili druge tvorbe mekih tkiva procjenjuju se za praćenje ili hirurško uklanjanje.
• Opekotine i traumatske ozljede: to uključuje liječenje opekotina, posjekotina, ubodnih rana ili određenih hirurških stanja nastalih zbog traume kod djece.
• Strana tijela u dišnim putevima i probavnom traktu: uklanjanje stranih tijela koja su zapela u dišnom ili probavnom traktu djeteta može zahtijevati hitnu procjenu.
• Deformiteti zida grudnog koša: deformiteti grudnog koša poput lijevkastih prsa ili kokošjih prsa procjenjuju se uzimajući u obzir razvoj i respiratornu funkciju djeteta.
• Krivošija: poznata i kao tortikolis, to je stanje u kojem je vrat nagnut na jednu stranu i procjenjuje se prema osnovnom uzroku.
• Hijatalna hernija: ovo stanje, koje nastaje kada je želudac smješten drugačije od svog normalnog položaja, može se procijeniti hirurški ovisno o simptomima djeteta.
• Bolesti žučnog mjehura: ako se u žučnom mjehuru razviju žučni kamenci ili druge bolesti, laparoskopsko hirurško liječenje može se planirati ovisno o stanju djeteta.
• Ureteropelvična stenoza: to je suženje prijelaza između bubrega i mokraćovoda, a kada zahvata protok mokraće, može biti potrebno hirurško liječenje.
• Opstrukcije mokraćnih puteva: urođena ili stečena suženja koja ometaju protok mokraće kod djece procjenjuju se u okviru dječje urologije.
• Varikokela: to je proširenje testisnih vena i može zahtijevati praćenje ili hirurško liječenje, posebno tokom puberteta, zbog mogućeg uticaja na razvoj testisa.
• Ciste glave i vrata: urođene ili stečene ciste vrata, sinusi i određene tvorbe mogu procijeniti dječji hirurzi.
• Lezije limfnih čvorova i vrata: tvorbe, upaljeni limfni čvorovi ili lezije u području vrata mogu zahtijevati praćenje dječje hirurgije radi dijagnoze i liječenja.
• Atrezija jednjaka: to je urođena opstrukcija jednjaka i jedna je od značajnih bolesti koje zahtijevaju hirurško liječenje u neonatalnom periodu.
• Atrezije crijeva: to je urođena opstrukcija crijeva i može zahtijevati hiruršku intervenciju u neonatalnom periodu.
• Analna atrezija: to je urođeno zatvaranje analnog otvora i procjenjuje se u okviru neonatalne hirurgije.
• Dijafragmalna hernija: nastaje kada trbušni organi prođu u grudnu šupljinu zbog urođenog otvora u dijafragmi i može zahtijevati hirurško liječenje.

Koje se dijagnostičke metode koriste na Odjeljenju dječje hirurgije?

Na Odjeljenju dječje hirurgije dijagnostički proces planira se procjenom dobi, tegoba, nalaza fizikalnog pregleda i mogućih uzroka bolesti djeteta zajedno. Dok se neke hirurške bolesti kod djece manifestiraju jasnim simptomima, u nekim slučajevima se koriste laboratorijske pretrage i metode snimanja radi razjašnjavanja dijagnoze. Te metode uključuju:

• Krvne pretrage: pružaju informacije o infekciji, upali, ravnoteži tekućine i elektrolita te općem zdravlju; mogu biti posebno korisne u slučajevima upale slijepog crijeva i akutne boli u trbuhu.
• Pretraga mokraće: koristi se za procjenu infekcija mokraćnih puteva, krvarenja, refluksa ili drugih problema mokraćnih puteva.
• Pretraga stolice: pomaže u istraživanju zatvora, krvi u stolici, crijevnih infekcija ili drugih problema probavnog sistema.
• Ultrasonografija: metoda snimanja bez zračenja koja se često koristi za procjenu bolesti trbuha, prepona, testisa, jajnika, žučnog mjehura, bubrega i mekih tkiva.
• Nativni rendgen: može se koristiti za procjenu crijevne opstrukcije, stranih tijela, određenih koštanih i mekotkivnih problema te hirurških stanja u trbušnom ili grudnom području.
• Kompjuterizovana tomografija (CT): može se preferirati kod bolesti trbuha, trauma, tumora ili hitnih hirurških situacija koje zahtijevaju detaljnije snimanje.
• Magnetna rezonanca (MRI): može se koristiti za detaljnu procjenu mekih tkiva, intraabdominalnih tvorbi, karlične regije i nekih urođenih anomalija.
• Kontrastne tehnike snimanja: pomažu u procjeni stanja poput suženja, začepljenja i curenja u jednjaku, želucu, crijevima ili mokraćnim putevima.
• Endoskopska procjena: može se koristiti za vizualizaciju unutrašnje strukture probavnog sistema i, u nekim slučajevima, za izvođenje i dijagnoze i liječenja u istom zahvatu.
• Cistoskopija: ovaj zahvat omogućava pregled mokraćnog mjehura i mokraćnih puteva pomoću kamere; može se koristiti za procjenu suženja mokraćnih puteva i nekih uroloških problema.
• Biopsija: u slučajevima sumnjivih tvorbi, lezija ili promjena tkiva uzima se mali uzorak tkiva za patohistološki pregled radi razjašnjavanja dijagnoze.
• Patohistološki pregled: uzorci tkiva procjenjuju se u laboratoriji radi utvrđivanja je li bolest benigna, upalna ili druge prirode.
• Urodinamska procjena: to je specijalizirana dijagnostička metoda koja se može koristiti kod djece za pregled funkcije mjehura i mokrenja.
• Pregledi nuklearne medicine: mogu se izvesti kod pacijenata kod kojih se to smatra potrebnim radi procjene funkcije bubrega, opstrukcija mokraćnih puteva ili funkcioniranja određenih organa.

Koja se liječenja nude na Odjeljenju dječje hirurgije?

Liječenja na Odjeljenju dječje hirurgije planiraju se različitim metodama ovisno o tome zahtijeva li bolest hiruršku intervenciju. Dok redovno praćenje može biti dovoljno za neke bolesti, u drugim slučajevima mogu se primijeniti otvorena operacija, zatvorena operacija ili endoskopski zahvati.

Minimalno invazivna hirurgija

Uključuje hirurške zahvate izvedene kroz male rezove ili uz pomoć kamere, poput laparoskopskih, torakoskopskih, endoskopskih i cistoskopskih pristupa. Cilj je pružiti udobniji proces oporavka pogodnim pacijentima.

Hirurgija hernije

Uključuje hirurško liječenje preponskih hernija, pupčanih hernija, hidrokela, cista sjemenovoda i nekih vrsta urođenih hernija. Plan liječenja određuje se prema dobi djeteta, vrsti hernije i težini simptoma.

Intraabdominalne operacije

Hirurško liječenje uključuje upalu slijepog crijeva, crijevne opstrukcije, bolesti žučnog mjehura, piloričnu stenozu i neke intraabdominalne tvorbe. Po potrebi se mogu koristiti otvorene ili laparoskopske metode.

Hirurgija probavnog sistema

Obuhvata liječenje urođenih ili stečenih bolesti jednjaka, želuca, crijeva i analne regije. Atrezija jednjaka, atrezija crijeva, Hirschsprungova bolest, analna atrezija i operacija refluksa mogu se razmatrati pod ovim naslovom.

Dječje urološke operacije

Uključuje liječenje hirurških stanja povezanih s mokraćnim putevima i spolnim područjem, poput hipospadije, vezikoureteralnog refluksa, ureteropelvične stenoze, opstrukcija mokraćnih puteva i varikokele. Liječenje se planira prema dobi djeteta, težini bolesti te razvoju bubrega i testisa.

Operacije testisa i mošnje

Uključuje liječenje nespuštenih testisa, torzije testisa, akutne mošnje, hidrokele i mošnjinih hitnih stanja. Brza procjena posebno je važna u slučajevima naglog nastupa boli i oticanja.

Neonatalna hirurgija

Obuhvata liječenje urođenih anomalija, crijevnih opstrukcija, problema jednjaka i analnog otvora te dijafragmalnih hernija. Plan liječenja određuje se uzimajući u obzir opće stanje bebe i razvoj organa.

Hirurgija glave i vrata

Uključuje hirurško liječenje urođenih ili stečenih cista vrata, sinusa, povećanja limfnih čvorova i određenih lezija u području vrata. Plan dijagnoze i liječenja određuje se prema lokaciji, veličini i uzroku tvorbe.

Hirurgija kože i mekih tkiva

Liječenje uključuje ciste, apscese, mladeže, lipome, tvorbe mekih tkiva i neke površinske lezije. Po potrebi se može planirati hirurško uklanjanje, drenaža ili patohistološki pregled.

Hirurgija tumora

Hirurška dijagnoza i liječenje obuhvataju hiruršku dijagnozu i liječenje raznih benignih ili malignih tvorbi smještenih u trbušnoj šupljini, grudnoj šupljini ili mekom tkivu. Plan liječenja određuje se na osnovu lokacije, veličine i patohistoloških karakteristika tvorbe.

Liječenje traume i opekotina

Uključuje liječenje posjekotina, ubodnih rana, opekotina i stanja povezanih s traumom koja zahtijevaju hiruršku intervenciju. Ovisno o težini ozljede djeteta može se planirati previjanje, popravak ili hirurški zahvat.

Liječenja analnih problema i problema s pražnjenjem

Uključuje liječenje analnih fisura, rektalnih polipa, zatvora, enkopreze i određenih bolesti koje uzrokuju rektalno krvarenje. Liječenje se može planirati kao promatranje, lijekovi, endoskopski zahvat ili hirurška intervencija, ovisno o osnovnom uzroku.

Obrezivanje i genitalni zahvati

Uključuje obrezivanje kod novorođenčadi i djece, kao i liječenje priraslica, suženja ili problema zacjeljivanja koji se mogu razviti nakon obrezivanja. Genitalni problemi poput priraslica malih usana, koji se mogu javiti kod djevojčica, također se mogu procijeniti u tom okviru.

Neurohirurgija je medicinska specijalnost koja se bavi hirurškim liječenjem mozga, kičmene moždine i perifernog nervnog sistema. Neurohirurgija obuhvata dijagnozu, hiruršku intervenciju i postoperativno praćenje bolesti koje zahvataju nervni sistem.

Šta je neurohirurgija?

Neurohirurgija je medicinska jedinica koja liječi poremećaje centralnog i perifernog nervnog sistema hirurškim metodama. Neurohirurgija se fokusira ne samo na operacije mozga nego i na široku anatomiju koja obuhvata kičmenu moždinu, strukture kralježaka i sve nervne puteve u tijelu. Savremena neurohirurgija koristi napredne tehnike snimanja i mikrohirurške metode za izvođenje kritičnih zahvata koji direktno utiču na kvalitet života. Zbog osjetljivosti nervnog tkiva, zahvati u ovoj oblasti zahtijevaju milimetarsku preciznost i multidisciplinarni pristup.

Koje bolesti liječi neurohirurgija?

Odjeljenje neurohirurgije bavi se dijagnozom i liječenjem urođenih i stečenih traumatskih ili degenerativnih bolesti. Budući da je struktura nervnog sistema složena, raspon bolesti koje liječi neurohirurgija prilično je širok. Glavne bolesti koje neurohirurgija prati i liječi su sljedeće:

• Tumori mozga: ova oblast se bavi uklanjanjem benignih ili malignih tumora mikroskopskim metodama.
• Cerebrovaskularne bolesti: liječe se krvarenja u mozgu, aneurizme (balonasto proširenje krvnih žila) i arteriovenske malformacije.
• Bolesti kičme i kičmene moždine: prate se i liječe lumbalne i vratne diskus hernije, spinalna stenoza i iščašenja kičme.
• Neurohirurške bolesti djetinjstva: liječe se stanja poput hidrocefalusa (nakupljanje tekućine u mozgu), spine bifide i kraniosinostoze (deformiteti lubanje).
• Traume: obuhvata ozljede glave i kičmene moždine nastale u saobraćajnim nesrećama ili padovima.
• Funkcionalna neurohirurgija: za liječenje Parkinsonove bolesti izvode se implantati duboke moždane stimulacije (DBS) i operacije za rezistentnu epilepsiju.
• Hirurgija perifernih nerava: bavi se kompresijama nerava i ozljedama nerava poput sindroma karpalnog tunela.

Koje su dijagnostičke metode u neurohirurgiji?

Neurohirurške dijagnostičke metode su napredne tehnike snimanja i analize koje se koriste za mapiranje poremećaja centralnog i perifernog nervnog sistema. Ove pretrage se koriste za utvrđivanje tačnog položaja i težine tumora, hernija, traume ili vaskularnih anomalija u mozgu, kičmenoj moždini i nervnim mrežama.

Proces neurološkog kliničkog pregleda

Prvi korak u dijagnostičkom procesu je sveobuhvatan fizikalni i neurološki pregled koji izvodi ljekar. Nakon što sasluša tegobe pacijenta, ljekar izvodi specifične testove za provjeru općeg funkcioniranja nervnog sistema. Glavne funkcije na koje se fokusira tokom neurološkog pregleda su:

• Kontrola motoričkih vještina: procjena snage mišića, ravnoteže i koordinacije.
• Senzorna analiza: ispituju se odgovori tijela na osjete poput topline, hladnoće, dodira i boli.
• Testovi refleksa: provjeravaju se brzina i simetrija refleksa kičmene moždine i moždanog stabla.
• Kognitivne funkcije: ispituju se govor, pamćenje, orijentacija i mentalno stanje.
• Pregled kranijalnih nerava: provjerava se stanje nerava koji kontroliraju vid, sluh, gutanje i pokrete očiju.

Kompjuterizovana tomografija (CT)

Kompjuterizovana tomografija (CT) je brza i djelotvorna radiološka metoda koja stvara slike presjeka tijela pomoću rendgenskih zraka. To je nezaobilazna metoda snimanja u neurohirurgiji, posebno u hitnim situacijama, za detaljan pregled koštanih struktura i otkrivanje akutnih krvarenja. CT snimci omogućavaju jasno promatranje odnosa mekih tkiva i koštanih struktura. Problemi u okviru hirurgije mozga i nerava koji se mogu otkriti kompjuterizovanom tomografijom su sljedeći:

• Prijelomi lubanje zbog traume glave
• Akutna krvarenja u mozgu i stanja moždanog udara
• Pregled kalcificiranih tumora
• Dijagnoza hidrocefalusa (nakupljanje tekućine u mozgu) i praćenje šanta.

Magnetna rezonanca (MRI)

Magnetna rezonanca (MRI) je neinvazivna tehnika koja koristi jaka magnetna polja i radiotalase za snimanje mekih tkiva u visokoj rezoluciji. Pruža najdetaljnije informacije za hirurgiju mozga i kičmene moždine i sigurna je jer ne uključuje zračenje. Glavne vrste MRI-ja koje se koriste za hirurgiju mozga i nerava su:

• Funkcionalni MRI (fMRI): utvrđuje položaj kritičnih centara u mozgu, poput onih za govor i pokret.
• Difuzijski MRI: koristi se u dijagnozi ishemijskog moždanog udara i u praćenju nervnih vlakana (traktografija).
• Spektroskopski MRI: analizom biohemijske strukture tumora pomaže u razlikovanju benignih i malignih tumora.
• MR angiografija: snima aneurizme (proširenja) i začepljenja u krvnim žilama mozga.

Elektroencefalografija (EEG)

EEG je zahvat koji bilježi električnu aktivnost u mozgu pomoću elektroda postavljenih na vlasište. Ova pretraga, koja komunikaciju između moždanih ćelija odražava kao valne oblike, koristi se posebno u dijagnozi bolesti praćenih napadima. Korišten prije i ponekad tokom operacije mozga, glavne funkcije EEG-a su sljedeće:

• Prepoznavanje epileptičnog žarišta prije operacije.
• Istraživanje neuroloških uzroka poremećaja spavanja.
• Praćenje dubine moždane funkcije i stanja svijesti.

Elektromiografija (EMG) i pretrage provođenja nerava

EMG i pretrage provođenja nerava su elektrofiziološke pretrage koje mjere stanje mišića i perifernih nerava koji ih kontroliraju. Posebno se koriste za postavljanje konačne dijagnoze u slučajevima lumbalnih i vratnih diskus hernija, kompresija nerava te utrnulosti u šakama i stopalima. Proces testiranja uglavnom se sastoji od dvije faze: provjerava se brzina odgovora nerava na električne podražaje te aktivnost mišića u mirovanju i tokom kontrakcije uz pomoć tanke igle. Ove metode omogućavaju utvrđivanje težine i tačnog položaja oštećenja nerava.

Cerebralna angiografija i vaskularna procjena

Cerebralna angiografija je invazivna dijagnostička metoda koja se koristi za detaljan pregled strukture i protoka krvi u žilama mozga. Izvodi se ubrizgavanjem kontrastnog sredstva u žilu kroz kateter iz područja prepona. Situacije u kojima se koristi ova metoda, koja stvara putni prikaz prije vaskularne operacije, su sljedeće:

• Otkrivanje i utvrđivanje veličine aneurizmi (proširenja žila)
• Analiza vaskularnih malformacija poput arteriovenskih malformacija (AVM).
• Gradiranje začepljenja karotidne arterije
• Preoperativno mapiranje vaskularne opskrbe

Lumbalna punkcija i analiza likvora

Lumbalna punkcija (LP) je zahvat koji se izvodi radi mjerenja pritiska i analize sadržaja cerebrospinalnog likvora (CSF). Tanka igla se pod sterilnim uslovima uvodi između lumbalnih kralježaka radi dobivanja uzorka tekućine. Analiza likvora je od kritične važnosti u nekim upalnim i zaraznim stanjima kod kojih su metode snimanja nedovoljne. Ova pretraga se koristi za dijagnozu meningitisa, sindroma intrakranijalnog pritiska i nekih karcinoma nervnog sistema.

Koje su metode liječenja u neurohirurgiji?

Danas je neurohirurgija postala znatno sigurnija razvojem minimalno invazivnih (zatvorenih) tehnika. Plan liječenja se određuje individualno prema dobi pacijenta, stadiju bolesti i težini simptoma. Glavne metode liječenja koje se primjenjuju na odjeljenju neurohirurgije su sljedeće:

• Mikrohirurgija: ova tehnika uključuje upotrebu hirurškog mikroskopa za uvećavanje tkiva i svođenje na najmanju mjeru oštećenja nerava.
• Neuronavigacija: sistem sličan GPS-u koji hirurga vodi u 3D tokom operacije, osiguravajući najsigurniji put do mete.
• Neuromonitoring: rizik od paralize se svodi na najmanju mjeru praćenjem nervnih impulsa u realnom vremenu tokom cijele operacije.
• Endoskopska hirurgija: to su operacije uz pomoć kamere izvedene kroz male rezove ili prirodne šupljine (poput nosa).
• Gama nož i radiohirurgija: to je liječenje nekih tumora i vaskularnih problema visokom dozom zračenja bez hirurškog reza.

Anestezija i reanimacija izvode se naprednim lijekovima i sistemima za praćenje kako bi se osigurao najviši nivo sigurnosti pacijenta. Anestezija i reanimacija odgovorne su za procjenu fizičkog stanja pacijenta prije operacije, praćenje njegovog stanja tokom operacije i vraćanje vitalnih funkcija u normalu nakon operacije.

Šta su anestezija i reanimacija?

Anestezija i reanimacija su medicinske discipline koje osiguravaju da pacijenti ne osjećaju bol tokom hirurških ili dijagnostičkih zahvata, da su im vitalne funkcije očuvane i da se sigurno probude nakon zahvata. Dok anestezija upravlja procesom koji omogućava pacijentu da prođe zahvat bez boli, reanimacija se odnosi na proces intenzivne njege koji osigurava kontinuitet vitalnih funkcija u neočekivanim situacijama, kod zatajenja organa ili kritično bolesnih pacijenata.

Anestezija i reanimacija čine kamen temeljac savremene hirurgije. Kako bi pacijent mogao sigurno proći operaciju, anesteziolog tokom cijelog zahvata u realnom vremenu prati i kontrolira fiziološke parametre pacijenta (otkucaje srca, krvni pritisak, dubinu disanja itd.). Također imaju ulogu u liječenju pacijenata s narušenim vitalnim funkcijama u nehirurškim uslovima.

Popunite formular da biste dobili informacije i zakazali termin.

Koje su vrste anestezije?

Anestezija se primjenjuje različitim metodama ovisno o vrsti zahvata i zdravstvenom stanju pacijenta. Te metode imaju za cilj potisnuti svijest i osjećaj boli pacijenta na različitim nivoima. Osnovne metode koje se koriste u anesteziji su sljedeće:

Opća anestezija: ova metoda uključuje potpuni gubitak svijesti i uklanjanje osjećaja boli u cijelom tijelu.

Regionalna anestezija: to je zahvat kojim se otupljuje određeno područje tijela (naprimjer, samo donji dio tijela ili ruka).

Lokalna anestezija: to je otupljivanje određenog područja kože ili tkiva na kojem će se izvesti samo manji hirurški zahvati.

Sedacija: blago stanje slično snu u kojem pacijent ostaje pri svijesti, ali je smiren, uz smanjenu bol i tjeskobu.

Proces reanimacije i intenzivne njege

Reanimacija obuhvata procese vraćanja u život pacijenata čije su vitalne funkcije prestale i podržavanja postojećih funkcija organa. Ova oblast omogućava anesteziolozima da aktivno učestvuju ne samo u operacijskoj sali nego i u kritičnim jedinicama bolnice.

U jedinicama intenzivne njege specijalisti reanimacije koriste mehaničku ventilaciju, dijalizu i napredne sisteme za održavanje života kako bi održali fiziološku stabilnost pacijenata u stanjima poput zatajenja više organa, teških infekcija (sepsa) i ozbiljnih ozljeda. Cilj je pružiti vrijeme i podršku potrebne tijelu za oporavak.

Koje bolesti obuhvata anestezija?

Odjeljenje anestezije i reanimacije odgovorno je za širok raspon područja, od operacijske sale do jedinice intenzivne njege. Preoperativna procjena pacijenta, intraoperativno vođenje i postoperativna udobnost spadaju u okvir odgovornosti ovog odjeljenja.

Stanja koja obuhvata odjeljenje anestezije i reanimacije su sljedeća:

• Preoperativna procjena: uključuje analizu hroničnih bolesti, lijekova i alergija pacijenta prije operacije.
• Perioperativno vođenje: održavanje hemodinamske ravnoteže (protok krvi, krvni pritisak) i disanja tokom cijelog hirurškog zahvata.
• Postoperativna njega: uključuje zbrinjavanje postoperativne boli pacijenta i osiguravanje sigurnog procesa oporavka.
• Vođenje kritičnih pacijenata: odnosi se na planiranje liječenja pacijenata u jedinici intenzivne njege kojima je potrebna podrška za život.

Kako izgleda proces pripreme prije anestezije?

Proces pripreme prije anestezije ključan je za sigurnost operacije. Od pacijenata se očekuje da tokom konsultacije transparentno podijele sve svoje medicinske informacije i bolesti s anesteziologom. Stvari koje treba uzeti u obzir prije operacije uključuju:

• Period gladovanja: prije opće anestezije ništa se ne smije jesti ni piti u periodu koji odredi ljekar (obično 6–8 sati) kako bi se spriječio ulazak želučanog sadržaja u dišni put.
• Upotreba lijekova: sve lijekove koje redovno uzimate (posebno lijekove za razrjeđivanje krvi ili lijekove za dijabetes) treba prijaviti anesteziologu.
• Pušenje i alkohol: radi smanjenja uticaja anestezije na disanje, pušenje i konzumaciju alkohola treba prekinuti određeni period prije operacije.
• Informacije o alergijama: historiju alergija na lijekove ili porodičnu historiju reakcija na anesteziju treba podijeliti unaprijed.

Često postavljana pitanja o anesteziji i reanimaciji

Hoću li se probuditi tokom opće anestezije?

Zahvaljujući savremenoj opremi za anesteziju i sistemima doziranja lijekova, rizik od svjesnog buđenja tokom opće anestezije izuzetno je nizak jer anesteziolog cijeli proces prati u realnom vremenu.

Može li se nakon regionalne anestezije javiti bol u leđima?

Bol u donjem dijelu leđa nakon regionalne anestezije (epiduralne ili spinalne) rijetka je i obično je posljedica privremene ukočenosti mišića zbog položaja, a ne samog zahvata.

Koja je razlika između sedacije i opće anestezije?

Sedacija je metoda koja opušta pacijenta i izaziva blag san; opća anestezija je sveobuhvatniji zahvat koji potpuno isključuje svijest i osjećaj boli pacijenta.

Je li mučnina normalna nakon anestezije?

Da, neki pacijenti mogu nakon operacije osjetiti mučninu ili povraćanje kao nuspojavu anestetičkih lijekova.

Kada se reanimacija primjenjuje na pacijente u jedinici intenzivne njege?

Reanimacija se odmah izvodi u hitnim situacijama u kojima su vitalne funkcije pacijenta narušene, poput srčanog zastoja, teškog zatajenja disanja ili šoka.

Gdje stoji anesteziolog tokom operacije?

Anesteziolog tokom cijele operacije ostaje uz krevet pacijenta, prateći vitalne znakove i neprekidno držeći pacijenta na oku.